Modul Memorije 2025: Glas za istinu i obećanje budućim generacijama

Ako je umjetnost pitanje etičkog iskustva koje je neodvojivo od estetike, onda je svaki njen sadržaj neupitan glas za obespravljene, potlačene, ugrožene te borba za njihovu istinu. No, tzv. svjetska umjetnička zajednica, suprotno onome šta je činila tokom sarajevske ratne opsade, osobito kroz teatarske i muzičke projekte, sada uglavnom šuti; na bol, razaranje, brutalna ubistva i patnje Gaze. Ni traga stidu i empatiji za genocid nad narodom Palestine.

Zato je okosnica ovogodišnjeg 30. Modula Memorije, kulturološkog programa Festivala MESS, izložba Muzeja Palestine iz Birzeita, pod nazivom "Ne smijemo prestati pričati o Gazi”. Otvorena je 11. aprila u sarajevskom BKC-u a prikazan je i dokumentarni film “Feniks iz Gaze”, palestinsko-britanskog novinara i reditelja Yousefa Alheloua.

Dok zaglušujuća buka neprekidnog bombardovanja guši svakodnevni život, naslijeđe, umjetnički izraz i kreativnost naroda Palestine, izložba nastoji zaviriti iza kulisa ratišta i osvajanja, prikazujući tekstove, crteže i audiovizuelni materijal o historijskim, ekonomskim, geografskim, demografskim i kreativnim aspektima života u Gazi.

“Jedan od segmenata ovogodišnjeg Festivala, kao i prošle godine, jeste da predstavimo radove pojedinih palestinskih umjetnika u želji da pokažemo na kojoj smo strani historije. Činjenica da dvije godine svjedočimo jednom od najbrutalnijih genocida u historiji čovječanstva, definitivno je motiv za ovakvu stvar. S druge strane, činjenica da nam je došao Yousef Alhelou koji predstavlja svoj film, jeste druga dimenzija ovog programa. Kroz taj direktni kontakt s ljudima želim da podsjetimo sve ljude na nužnost suosjećanja i empatije. I, kada govorimo o nama Sarajlijama, Bosancima i Hercegovcima, Hercegovkama i Bosanskama - naše je vlastito iskustvo bitno onoliko koliko smo zapravo u stanju pokazati suosjećanje prema ljudima koji proživljaju danas ono što smo mi preživjeli nekada” -kazao je za Federalnu televiziiju Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije i direktor Festivala MESS.

Dokumentarac "Feniks iz Gaze", palestinsko-britanskog novinara i reditelja Yousefa Alheloua, donosi neke od posljednjih snimaka Gaze prije razaranja u izraelskim napadima, bilježeći njenu ljepotu, život i kulturnu baštinu. Kroz lični objektiv, Alhelou svjedoči o društvu koje se suočava sa uništenjem, ali i pruža otpor, dok film šalje jasnu poruku – Gaza neće nestati, ona će se ponovo uzdići.

“Važno mi je da se fizički povežemo. Želim da Palestina ostane na prvim stranicama medija. Želim da predstavim korijen uzroka onoga što se u Gazi dešava. To nije vjerski rat. To je sukob zbog ukradene zemlje, zbog poricanja historije. Ovo je sukob koji je počeo sa našim ugroženim pravima koja su nam oduzeta 1948. godine. Važno je da ljudi nastave da razgovaraju ovdje o Plestini, da se suprotstave zapadnoj hipokriziji i duplim standardima. Jer, Zapad je pokazao solidarnost sa Ukrajinom ali ne tako prema Gazi i Zapadnoj obali. Zato mi je važno da se stalno održi ta tema. Ljudi su ovdje u BiH pratatili od prvog dana šta se u Gazi dešavalo. Dobio sam stotine snimaka , uključujući i onaj sa Starog mosta u Mostaru, gdje je bila postavljena palestinska zastava. Ljudi su bili u suzama. Osjećali su našu bol, bol palestinskog naroda. Međutim, Palestini treba više od saosjećanja, da BiH izvrši pritisak na svoje saveznike (SAD) da se okonča genocid, da se okonča kolektivno kažnjavanje Palestinaca u Gazi, jer Gaza je zatvor iz kojeg se ne može pobjeći. Ja znam da i Bosna ima Jevrejsku zajednicu. Znam da Jevreji širom svijet govore: Ne, u naše ime”. Važno je da ostanemo ujedinjeni, da spriječimo dehumnizaciju Palestinaca. Jer mi jednostavno želimo da budemo slobodni”- kazao je za Federalnu televiziju reditelj filma Yousef Alhelou.

Odrastao je kao dijete iz prognaničke porodice pa su Yousefov život obilježili neprekidni konflikti koji su se oko njega dešavali. Takvo jedno okruženje, sa svom svojom surovošću, u njemu je probudilo strast za novinarstvom – sredstvom sa kojim je nastojao dijeliti istinu o svojoj domovini.  

Njegovi jedinstveni i sasvim lični snimci Gaze iz 2023. godine vrijedna su arhivska građa koja svjedoči kolosalnim razmjerama genocida koji se provodio ne samo nad stanovnicima Gaze i njihovim domovima, već i nad njenim obrazovnim i zdravstvenim sistemom te nad njenom kulturnom baštinom.

“Ovaj film je ljubavno pismo mom gradu a ime “Feniks iz Gaze” sam mu dao zato što se  Gaza stalno i iznova ponovno rađa, biva uništena i nakon svakog rata ponovo se diže iz pepela. Ovo je moja lična priča. Kad sam došao da posjetim Gazu u ljeto 2023. , nisam znao da će uskoro uslijediti genocid…Nakon svega toga htio sam da napravim dokumentarac na engleskom jeziku koji će ostati kao sjećanje za Gazu, kao naslijeđe Gaze onakve kaka je bila a što želim da ostavim budućim generacijama”-riječi su Yousef Alheloua.

30. jubilarni Modul Memorije, kao jedan od najstarijih kulturoloških programa posvećenih kulturi sjećanja u ovom dijelu Evrope, počeo je 4. aprila.

Najprije je na zelenoj površini ispred Olimpijske dvorane "Huan Antonio Samaran" (Zetra) na Koševu upriličena sadnja pet stabala ginko bilobe, u spomen na poginule i preminule umjetnike Sarajeva.

"Ova stabla posvećujemo ne samo poginulim umjetnicima tokom posljednje opsade ovog grada, već svima koji su nas napustili nakon proteklog rata. Ovo drveće će biti sjećanje na ono što su oni uradili u tom ratnom periodu dajući do znanja koliko su kultura i umjetnost važni za jedno društvo", izjavio je Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije i direktor Festivala MESS.

Istog dana u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, upriličen je program posvećen nedavno preminulom fotografu Paulu Loweu, jednom od laurata Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja. Također je premijerno prikazan intervju sa Loweom koji je radio i  producirao Džemil Hodžić, pokretač projekta Sniper Alley.

Fotografija Paula Lowea

U  saradnji sa Gradom Sarajevom, postavljena je i izložba postera svih dosadašnjih izdanja Modula Memorije, a publika ju je mogla pogledati do 15. aprila.

Kao centralni događaj ovogodišnjeg otvaranja Modula Memorije, uprilličena je dodjela Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja. Njena ovogodišnja dobitnica je bosanskohercegovačka književnica Ferida Duraković.

Direktor J.U.MES-a, Nihad Kreševljaković, u obrazloženju je rekao: „Fascinantna je bogata biografija Feride Duraković. Životna priča jedne od naših najznačajnijih književnica čini se poput neke historije principijelnog djelovanja utemeljenog na posvećenosti „nepoznatim daljinama i književnosti“. Stvar je čiste logike da se ime Feride Duraković nađe na listi dobitnica i dobitnika Nagrade koja se dodjeljuje sa idejom da njeni dobitnici kroz svoju umjetnost ne odvajaju estetsko od etičkog.“

Prihvatajući nagradu, laureatkinja Ferida Duraković je kazala:

“Ništa ne može zamijeniti ljubav, potrebu da budemo dobri i dragi jedni prema drugima. A toga više nema. Toliko sam umorna od činjenice da me neko prati zato što se zovem Ferida Duraković, zato što se zovem Ferka, zato što sam pjesnikinja, čudo od žene…Kako može neko u ovom dijelu svijeta da me ne podijeli s nekim drugim i da me ne voli…A znam koliko Bosna i Hercegovina kao zemlja zna da voli a kao država zna da uništi. Ako mislite da to nije O.K. nemojte mi aplaudirati”

A na novinarsko pitanje šta joj znači nagrada programa Modul Meorije za doprinos očuvanju Kulture sjećanja, Duraković je kazala:

"U vremenu u kojem ništa nije dobro na nekom generalnom planu, u vremenu u kojem se bojimo, u vremenu u kojem niko nikog ne voli, u vremenu u kojem niko nikoga ne cijeni, ja moram reći da ova nagrada meni diže krila. To ne mora značiti da će nekome drugom ili nekoj državi biti dobro. Ali će biti dobro i meni i krugu ljudi koje volim, ne zbog toga što to ima neku materijalnu vrijednost. Nego zbog toga što je neko vidio šta ja radim. To je toliko važno i ima toliko ljudi koji rade dobro i bolje od mene, a niko ne vidio da to oni rade. Mislim da je to jedna takva vrsta nagrade, po principu -nemoj da pretjeraš, ali uživaj u tome ako to neko vidi"-kazala je književnica.

O Feridi Duraković

Ferida Duraković je osnovnu školu „Ahmet Fetahagić“ i Jezički smjer Gimnazije „Pero Kosorić“ završila u Sarajevu. Diplomirala je na Odsjeku za jugoslavenske književnosti i sh/hs jezik na Filozofskom foakultetu u Sarajevu 1980. godine. Prvu zbirku poezije Bal pod maskama objavila je 1977. i za nju dobila Nagradu Književne omladine Bosne i Hercegovine te Nagradu „Svjetlosti“ za najbolju prvu knjigu mladog autora. Objavila je 25 knjiga različitih žanrova, između ostalih, knjige poezije "Mala noćna svjetiljka", "Oči koje me gledaju", "Srce tame", "Kao kiša u japanskim filmovima", knjigu kolumni i eseja "Pokret otpora 2013." te knjigu proze/roman "Ne lažem Tita mi" 2021. godine.

Piše i knjige za djecu: "Još jedna bajka o ruži", "Mikijeva i Amilina abeceda", "Vjetrov prijatelj" i druge. Ferida Duraković također prevodi književne tekstove s engleskog jezika. Objavila je  knjige izabranih pjesama u SAD, Bugarskoj, Italiji i Poljskoj, a knjigu proze u Srbiji. Pjesme su joj prevedene na četrdesetak jezika širom svijeta. Dobila je nagradu Fund for Free Expression USA 1993,  Nagradu VasylStus Freedom-to-Write 1999, Nagradu BH Radija 1 za najbolju radio-igru 2015, te Nagradu za najbolju priču za djecu manifestacije "Ćopićevim stazama djetinjstva" 2018. godine. Biser International proglasio ju je Ženom godine 2008.

Ferida Duraković je nominirana za nagradu Astrid Lindgren za Amilinu i Mikijevu abecedu 2012. Radila je kao profesorica maternjeg jezika po BiH, kao programska urednica u Domu mladih Skenderija, urednica i lektorica, a kao izvršna direktorica PEN Centra BiH od 1992. do 2013. godine, kad je umirovljena prije vremena. U periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, sa kolegama i kolegicama koji su ostali u Sarajevu, osnovala prvu nevladinu organizaciju u RBiH – PEN Centar 1992., kao dio svjetske organizacije PEN, a potom 1993. godine i Društvo pisaca BiH. Jedan je od osnivača Radio ZID-a.Živi s mužem, kćerkom i četiri mačke u Sarajevu.

Podsjećamo, Nagrada za doprinos očuvanju kulture sjećanja dodjeljuje se od 2019. godine a pored Feride Duraković dobili su je; Milomir Kovačević Strašni, Paul Lowe, Jasmila Žbanić, Fondacija "Karim Zaimović", Danilo Krstanović i Rikard Larma.

U okviru do sada realiziranog programa Modul Mmeorije 2025., publika je u Zemaljskom muzeju BiH mogla posjetiti i izložbu 'April 1975 -  Phnom Penh - Saigon' koja donosi fragmente iz života i rada novinara koji su u aprilu 1975. godine izvještavali o posljednjim danima ratova uz Kambodži i Vijetnamu. Kroz više od stotinu fotografija, ličnih predmeta, te rijetkih arhivskih dokumenata ispričana je priča je o događajima koji su oblikovali modernu ratnu reportažu. Jon Swain, koji je svjedočio padu Saigona 1975. godine izložbu je vidio kao način odavanja počasti novinarima za ljudskost u izvještavanju o tom ratu.

Tradicionalno, Modul Memorije će i ove godine trajati sve do 9. maja 2025. godine. 

U međuvremenu, publiku očekuju projekcije dva dokumentaraca, jedna predstava, jedna izložba fotografija te promocija monografije :”Modul memorije -30 godina.”

Već sutra će u galeriji Java biti otvorena izložba fotografija „Čovjek s istoka", fotografa Hadisa Medenčevića. Riječ je o foto priči koja govori o razlikama i sličnostima ljudi na istoku, praćenim od Rusije, Kirgistana, Kine, Vijetnama, Kambodže, Hong Konga, Malezije pa sve do dalekog Japana, Nepala, Irana, Sjeverne i Južne Koreje. Svoje traganje i upoznavanje, zabilježio je vlastitim fotografskim stilom. Hadisu je fotografija velika ljubav kroz koju nastoji na vrlo originalan način zabilježiti svijet oko sebe.

Kao kulturološki projekat koji je direkcija J.U. MESS pokrenula 1996. godine Modul memorije nije prestajao animirati javnu debatu o sljedećim pitanjima:

“Kako je moguće da se današnje vrijeme, u ujedinjenoj Evropi, donosi genocid, razaranje gradova, kulturnog i religioznog nasljeđa? Kako je moguće da smo istovremeno svjedoci izuzetnog tehnološkog razvoja i destrukcije koju progres stvara? Kako se odbraniti od toga? Kakav je efekat svega toga na umjetnost?”

Promišljanje o ovim temama neminovno otvara i sjećanje na tragičnu prošlost BiH, ali i prepoznavanje kulturoloških te umjetničkih vrijednosti koje su nastale u periodu opsade grada, kada je zapravo i rođena ideja o programu Modul Memorije.

Podsjetimo, tada se predstavama poput “Skloništa”,”Kose”,”Majke”,”Alifakovac”, Čekajući Godoa  ..., branilo dostojanstvo čovjeka-da i u najtežim okolnostima živi umjetnost, voli i sanja. Bio je to urbani ritual otpora fašizmu ne samo reditelja, glumaca, scenografa, dekoratera već i publike koja je po cijenu vlastitih života gradila kulturološki fenom koji je i do danas ostao dokument, spomenik i obećanje budućim generacijama. Ni manje ni više od toga.

federalna.ba/Indira Karić