Mnoge zemlje traže hitan prijem u EU

Ruska agresija na Ukrajinu, pored razaranja, žrtava i ekonomskog uništenja, unijela je i opštu nesigurnost u zemlje koje su na bilo koji način predmet ruskog interesa. Pored Gruzije i Moldavije, prijetnja se osjeća i na Zapadnom Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje su posljednjih dana postala očigledna razmimoilaženja u pogledu odnosa sa Rusijom i zapadnim svijetom. Sve je to pokrenulo promišljanja o mogućnostima zaštite od prijeteće eskalacije.

Bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH, Kristijan Švarc-Šiling i Valentin Incko, zatražili su juče od Evropske komisije brz i nebirokratski prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju te zahtijevali od NATO saveza garancije da će zaštititi stanovništvo Bosne i Hercegovine. U pismu predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen obrazložili su ovaj stav i pravnim argumentima, navodeći da NATO i Evropska unija sa svojim EUFOR-trupama imaju mandate i obavezu prema našoj zemlji, koja proizilazi iz Dejtonskog sporazuma i sporazuma Berlin plus o zajedničkom vojnom djelovanju, a koji nalažu očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine iako nije članica. Apelovali su i na moralnu obavezu Alijanse i njenog generalnog sekretara Jensa Stoltenberga da pruži snažne garancije stanovništvu Bosne i Hercegovine da neće biti ostavljeni na cjedilu, kao prije 30 godina:

“Kremlj pokušava da NATO i Evropsku uniju dovede u situaciju da pruže manje podrške svojim partnerima i zato naš kolektivni odgovor mora biti davanje još veće podrške zemljama kao što su Bosna i Hercegovina, Moldavija i Gruzija, kako bi im pomogli da uspiju u svojim demokratskim reformama i na putu koji su sami odabrali.”

U svom apelu, Švarc-Šiling i Incko poručili su da Srbiji treba oduzeti status kandidata za učlanjenje u Evropsku uniju zbog njenog otpora da uvede sankcije Rusiji, na što je reagovao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić:

“Njih dvojica su tražili da se Srbiji oduzme status kandidata, a da se bilo kakvih birokratskih procedura prime oni koji i nemaju status kandidata u Evropsku uniju, jer sve može. Toliko o međunarodnom pravu, toliko o godinama i decenijama rada i truda, reformi, uspjeha, svega drugog. Naravno da to neće biti moguće, ali ništa u ovakvom svijetu ne isključujem.”

Za zaštitu Kosova i Bosne i Hercegovine, čak prije međunarodnih diplomata, zauzela se predsjednica Kosova Vjosa Osmani, koja je pozvala NATO da ubrza proces učlanjenja za te dvije države, jer strahuje da bi se ukrajinska kriza mogla prenijeti na Balkan i ostale dijelove Evrope. O zaštiti Bosne i Hercegovine ubrzo su počeli govoriti i drugi, među kojima i pojedini saborski zastupnici u Hrvatskoj, ali daleko je najviše javnost iznenadio istup hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji je donedavno kategorično odbijao da se dopusti bilo kakav napredak BiH na euroatlantskom putu. Sada je odbio potpisati zahtjev za Ukrajinu, ukoliko se isti status ne osigura i Bosni i Hercegovini i Kosovu:

“Bio sam to spreman potpisati, ukoliko i samo ukoliko se u taj status podigne Bosna i Hercegovina i Republika Kosovo, koju neke članice Evropske unije još nisu ni priznale. A mislim da im je sad lagano došlo iz pete u glavu da mogu priznati Kosovo bez da bilo koga nagaze ili uvrijede. Tražio sam isto tako da se donese odluka o početku pregovora o pristupanju s Albanijom i Makedonijom, koje Brisel maltretira već godinama. To je za nas jednako važno kao i Ukrajina. Bosna i Hercegovina je užasno važna. Ovo sam napravio iz niza razloga.”

Misija ALTEA nedavno je pojačala svoje vojno prisustvo u Bosni i Hercegovini za 500 vojnika. Predsjednik Centra za monitoring i istraživanje iz Podgorice Zlatko Vujović slaže se da je opasnost realna:

“Ja očekujem, makar bi sve drugo bilo veliko iznenađenje, da se poveća intenzitet prisustva Zapada na teritorijama bivše Jugoslavije, prije svega, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova, da bi se prevenirali sukobi. Potrebna je oštra i brza reakcija koja podrazumijeva također da se ubrza proces euroatlantskih integracija. Znači, govorim, u slučaju nekih zemalja članstvo u NATO, a u slučaju nekih drugih članstvo u Evropskoj uniji. I vidjeli smo u ovom slučaju da stalno oklijevanje, prije svega, Evropske unije, odlaganje određenih procesa samo je dalo većega prostora za destabilizaciju.”

Sigurnost pod okriljem NATO-a i članstvo u Uniji najprije je zatražila Ukrajina i pokrenut je postupak brzog odobravanja kandidatskog statusa, nakon čega su članice Evropske unije počele razmišljati o Gruziji i Moldaviji. Gruzija je već najavila ovakav zahtjev, budući da je 2008. godine doživjela rusku oružanu intervenciju, koja je završila gubitkom dvije separatističke teritorije – Abhazije i Južne Osetije.