Međunarodni dan starijih osoba: dostojanstveno starenje

Ove godine obilježava se 34. godišnjica proglašenja 1. oktobra Međunarodnim danom starijih osoba po osnovu Odluke i Rezolucije Glavne skupštine Ujedinjenih naroda od 14. decembra 1990. godine. Ovaj dan obilježava se različitim događajima i u Bosni i Hercegovini, gdje stanovništvo 65+ čini oko 20% ukupnog stanovništva. Veći udio starih osoba na prostoru naše zemlje živi u težim ili veoma teškim uslovima.

Osobe starije životne dobi mogu biti korisni članovi zajednica ukoliko su funkcionalno sposobni i zdravi. Ali u Bosni i Hercegovini takvih je prilično malo, uglavnom su narušenog zdravlja. Tome doprinose i niske penzije, kojima najveći broj njih ne može osigurati ni elementarne egzistencijalne potrebe. Ne računajući da su poskupjeli kafa i čokolada, problem su hljeb, mlijeko, meso, voće i povrće. A kilogram špinata, koji se pojavio ovih dana na pijacama, iznosi 16 maraka. Kažu kad plate komunalije i dio za lijekove, gotovo ništa im ne preostaje:

„Kako ćeš živjeti od 500 maraka? Platim režije 220, kupim lijekove 100 i šta mi ostane? Ništa. Da mi je samo da se zamijene, da oni daju njima penzije, a oni njima platu što zarađuju. Da i oni makar jedan mjesec... Pa da vidim kako će živjeti!“

Oko 451 hiljada penzionera je u Federaciji BiH, a od toga je njih više od 200 hiljada s najnižom penzijom od 573 KM. Zatraženo je povećanje penzija, ali je to nemoguće u ovoj godini. Zatražena je i jednokratna pomoć ili će penzioneri na proteste. Haso Halilović, zamjenik predsjednika UO Saveza udruženja penzionera FBiH:

„Penzioneri dijele sudbinu većine građana, radnika s najnižim platama i penzionera koji imaju tako niske penzije. Ako uzmemo da je 86% penzionera s penzijom do 684 marke, a to je zagarantovana penzija. To je penzija ako radite 40 godina i vidite, radili ste četrdeset godina, poslodavac vam uplaćivao na minimalac penziju.“

Proglašenjem Međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti da države starijim osobama osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im učestvovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima. Starijim osobama u BiH, koje su u potrebi, najčešće pomažu volonteri dobrotvornih društava ili njihova djeca ukoliko su zaposlena, a često su smješteni u centre za stare osobe. O tome svjedoči i činjenica da su ti centri uglavnom popunjeni za eventualne nove korisnike. Na putu ka evropskim integracijama Bosna i Hercegovina postaje zemlja staraca, ali porast broja starijih, zbog smanjenja rađanja, ne prate evropski životni standard, već suprotno.