Marin Bago: Intervencijom države potrošačka korpa se može smanjiti za nekoliko stotina maraka

Poskupljenjima osnovnih životnih namirnica nema kraja. I dok je rast cijena sve nepodnošljiviji građanima, koji u ovoj teškoj epidemiološkoj situaciji plaćaju i najskuplje lijekove u regionu, a inflacija doseže svoje najviše nivoe, dotle su sve glasnija pitanja zbog čega Federalna vlada ne ublažava poskupljenja i njihove posljedice?

„Nažalost, nije ovo jedina oblast gdje Vlada apsolutno ne reagira. Mi smo društvo koje je odavno spremno za reforme bilo koje vrste. Imamo mnoge mehanizme odavno kako bi zaštitili svoje tržište. Međutim, mi konzumiramo oko 80% hrane koju uvozimo što jasno govori da se moramo baviti domaćom proizvodnjom hrane. Svaka ozbiljna zemlja, ozbiljno društvo na bilo kojoj razini time se bavi. To su osnovne pretpostavke za razvoj društva. U nas proizvodnja domaće hrane jednostavno ne ide kako treba i to dugi niz godina. Ovo sve jednostavno dolazi na naplatu. Ako se uvozi 80 posto hrane, 80 posto bilo čega, onda se jednostavno ne kontrolira to tržište.“

Mogu li Udruženja za zaštitu potrošača nekako reagovati ka Vladi u interesu potrošača?

„Sve što mi možemo uraditi je da o tome glasno govorimo. Interes potrošača je da jedu domaću organsku hranu. Međutim, u našoj zemlji apsolutno nije važno gdje se troši novac. Nažalost, dugi niz godina nam nije bilo važno i sad je sve došlo na naplatu. Sa druge strane, sve zemlje, pogotovo razvijenije, koriste robne zalihe kao mehanizam da bi se stvorio balans na tržištu, mi još nismo ti ni kako treba zakonski regulirali, niti se bavimo tim iako je to gorući problem dugi niz godina. Ali sada je potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu postala zaista preskupa, ona je preko 2.300 KM. I, jednostavno, politički i ekonomski je sasvim opravdano da se ide u reforme koje će voditi smanjenju cijene potrošačke korpe. Pitanje je ima li ova Vlada apsolutno potencijal za bilo šta.“ 

I dalje je na snazi odluka iz aprila prošle godine o tome da marža u veleprodaji ne smije prelaziti maksimalnu visinu od šest posto, a u maloprodaji od osam posto na nabavnu cijenu. Da li kontroliše ovo neko?

„Ne može to dati rezultate! Ako se kaže trgovcu da mu ne smije marža biti veća od 6 posto, a trgovac ima problema sa nabavkom tog proizvoda jer se sve uvozi i ako je on skuplji, te mu se ne isplati, on jednostavno taj proizvod neće nabavljati, stavit će ga u skladište, skinuti sa polica i prodavati ga na crno. Te mjere ne donose nikakav rezultat. Mi odavno imamo druge mjere u našim zakonima da je zabranjeno ostvarivanje ekstra profita i monopola. Mogu naše institucije vidjeti koliko ko zarađuje na nečemu. To su goriva, energenti itd. Dakle, država prvo mora krenuti od sebe. Sve se to da regulirati, ali treba raditi. A na foru i šuplju priču, ne može se voditi država.“

Kao što ste već kazali, rast cijena se veže za brojne faktore. Najčešće se pominje činjenica da je BiH dominantno uvozno orijentirana zemlja. Tu je i poskupljenje struje. Međutim, nažalost, mlinari i pekari su podigli cijene i prije poskupljenja energenata. Tu je izostala reakcija na ulazne komponente do marži.

„Pouzdano se zna da su gnojiva i energenti poskupjeli. Ne može poljoprivrednik zadržati istu cijenu. Dakle, ako mu poskupi sve, mora poskupjeti i finalni proizvod. Ali, kad bi se država putem subvencija uključila, kao što radi svaka normalna zemlja, pa na vrijeme i kvalitetnim cijenama osigurala energente i gnojiva, zatim otkup kroz razne projekte i kanale. Onda bi se sve to malo-pomalo reguliralo. A ako nemamo takvog plana, i ako se o tome uopće ne priča, i ako ne znamo da se dešavaju bilo kakve aktivnosti, teško je biti optimista! Nas je sada jako malo, svih skupa u Bosni i Hercegovini, a nismo mi društvo bez novca. Mi zaista mnoge stvari možemo početi rješavati sami. Ali, opet, ovo je jedna priča, a druga koju slušamo su rat, tenzije, raspad. Tu investiranja nema. Odatle investitori bježe, a bježe i ljudi“.

Na osnovu svega što smo rekli, smatrate li da pojedinci na ovim poskupljenjima ostvaruju ekstra profit?

„Sigurno da to postoji kod mnogih proizvoda i državne institucije to mogu znati vrlo brzo, te to spriječiti i kazniti, ali nisam čuo baš za puno tih primjera.“

Da li će povećanje cijene struje privrednim subjektima utjecati, generalno, na još veće povećanje cijena od namirnica pa do grijanja?

„Uvijek je tako bilo. Kad poskupe energenti, poskupe proizvodi i poskupi usluga. Neke usluge poskupe opravdano, a neke ne. Ali zbog čega dolazi do poskupljenja struje u Bosni i Hercegovini? To je resurs koji mi izvozimo. Zašto ga ne koristimo za svoj razvoj, za pomoć gospodarstvu davajući im jeftinije resurs kojeg imamo viška. I time bi najviše pomogli našem gospodarstvu. Međutim, ta priča nije na dnevnom redu.“

Šta bi moglo zaustaviti ovo nerazumno divljanje cijena?

„Prvo domaća proizvodnja. Zatim kvalitetno upravljanje robnim rezervama i subvencijama raznih proizvoda i usluga iz potrošačke korpe. Dakle, intervencijom države, te raznih državnih nivoa, potrošačka korpa se može smanjiti za nekoliko stotina maraka. Zatim kad bi imali besplatne vrtiće, topli obrok za djecu u školama, besplatne sportove i kulturu za djece. Tad bi više novca ostalo u džepovima roditelja i utjecalo bi na potrošačku korpu i to bi bio lijepi prvi korak.“