Beguna Salihović ni nakon 30 godina nije pronašla niti jednu kost sina Džemaila

Među imenima žrtava genocida koji će ove godine biti ukopani u Potočarima, nema Džemaila Salihovića. U genocidu ubijen, a tri desetljeća kasnije još tragaju za njegovim posmrtnim ostacima. Kao svjedok, u genocidu prekinutog života, sada je njegova kćerka, rođena dvadesetak dana nakon smrti svoga oca.

Fotografija je jedina je uspomena Dženane Salihović na u genocidu ubijenog oca Džemaila. Rođena je nakon pada Srebrenice. Tri decenije njenog života obilježila je potraga za očevim posmrtnim ostacima. Toliko dugo i majka Beguna iščekuje poziv - onaj koji će značiti da su posmrtni ostaci sina jedinca, konačno, pronađeni.

„Kćerka mi je rodila dijete 40 dana prije nego što će Srebrenica pasti, a snaha je bila trudna. Dženanu moju rodila. Evo je, došla je iz Amerike, od mog sina Dženana, sad 2. augusta puni 30 godina. Nije oca vidjela očima. A još mu nisu ni kosti našle. To mi je najgore i žao. Da makar nađu, da znam“, priča Beguna Salihović, žrtva genocida u Srebrenici.

Vratila se u bratunačko selo Biljača da čeka, kaže, svog sina, koji je u julu 1995. imao 21 godinu. Posljednji put viđen je na Kameničkom brdu, kada je zajedno s ostalim Srebreničanima pokušavao preći na slobodnu teritoriju. 

„Džemail je ima tri brata, koja su poginula, pa svekrva, pa familija, ali dijete je dijete. Kad je rat nastao bio je tek treći razred srednje škole. Pametan bio, prepametan.“

Početak 1992. godine donio joj je prvi gubitak - ubijen je njen suprug Džemal. Nakon 11. jula opet ostaje sama, u nadi da će doživjeti  trenutak kada će i njen sin u Potočarima naći konačni mir.

federalna.ba