Svaka priča o zločinima u Prijedoru teška je na svoj način

U Memorijalnom centru Kamičani klanjana je kolektivna dženaza za sedam žrtava s područja Prijedora:

Ismet (Meho) Sušić, rođen 1931. u Kozaruši kod Prijedora;

Edin (Aziz) Čelić, rođen 1967. u Zagrebu;

Semir (Aziz) Čelić, rođen 1968. u Hambarinama - Prijedor;

Mehemed (Mehmed) Čikotić, rođen 1960. u Hambarinama - Prijedor;

Mirsad (Idriz) Zečić, rođen 1967. u Prijedoru;

Kasim (Hasan) Bajrektarević, rođen 1922. u Kamičanima - Kozarac

Omer (Islam) Alagić, rođen 1930. u Rizvanovićima - Prijedor.

Da je živ, Mehemed Čikotić Mehmed bi danas napunio 65 godina. Umjesto toga, njegovi posmrtni ostaci, nakon 33 godine, spušteni su u prijedorsku zemlju. Sin Haris oca se ne sjeća, u trenutku njegovog strijeljanja imao je samo jednu godinu.

Semira i Edina Čelića je sestra Senada posljednji put vidjela prije 33 godine. Njihove posmrtne ostatke pronašla je na području Donje Dragotine.

“Barem ću znati gdje su, ništa drugo. I otac i mati su umrli. Nisu ih ukopali.”

Tek nekoliko kosti oca Ismeta Sušića je Edisa pronašla prije 27 godina. Tačno toliko tinjala je nada da će pronaći još dijelova tijela. Na Korićanskim stijenama zločinci su joj ubili muža, a i sama je prošla golgotu logora Trnopolje.

“33 godine su prošle. Ja nemam nade da će se ikad više išta pronaći, zato smo tako odlučili da nađe svoj smiraj.”

Prijedor je devedesetih godina bio je grad logora, simbol patnje i borbe za goli život. Kroz logore je prošlo više od 32 hiljade ljudi, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. Među njima je i Sudbin Musić. Kako je kazao, građani Prijedora koji su preživjeli morali su imati tri sreće.

“Prvo - da preživite masakre u okolnim mjestima da biste uopće došli do logora. Onda treba da preživite logor kao druga sreća. Treća sreća je da preživite deportacije dalje ili ako ste kao ovi neki koji su se uspjeli sakriti po šumama. Pokušavali su se prebaciti negdje, pa ja nad njima vršen lov, ti su trebali imati sreću da uopće ostanu živi.”

Dženazu-namaz predvodio je reisulu-lema Husein ef. Kavazović. On je poručio da je Prijedor mjesto koje svjedoči koliko je snaga mrženje razarajuća kada nadvlada vjeru i pomuti razum.

“U zlom vremenu su zli ljudi unakazili prekrasno lice čovjeka i izdali univerzalne vrijednosti duha, na kojima je Bog sazdao ljude. Utrli su put mržnji, potičući zločine, okrećući čovjeka protiv komšije i prijatelja. Posebnu oporost izaziva činjenica da se sve to odvijalo pod blagoslovom ljudi koji su, po svom i zvanju i poslanju, trebali sve učiniti da se zlo u korijenu sasiječe.”

Bol sa mještanima Prijedora podijelile su i brojne delegacije političkog i društvenog života. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović poručio je da se zlo ne smije zaboravljati ni potcjenjivati.

“Zločinačka ideologija u čijem središtu su krv, tlo i ideja o nebeskom narodu je uvijek donosila neviđene patnje i stradanja. Tamo gdje je zavladala ideologija o ‘velikoj Srbiji’, tu je zavladala i smrt.”

Podsjetimo, u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila, od kojih 102 djeteta. Zbog političkih opstrukcija ni 33 godine od zločina, grad na Sani još nema spomen-obilježje posvećeno ubijenoj djeci.

federalna.ba