Jedan mjesec centralne potjernice za Dodikom, Viškovićem i Stevandićem

Tačno jedan mjesec na snazi je centralna potjernica za Miloradom Dodikom, Radovanom Viškovićem i Nenadom Stevandićem. Raspisana da se navedeni trojac privede, ali bezuspješno. Bjegunci putuju i neometano djeluju. Svima dostupni, a niko ih ne hapsi. Međunarodna zajednica neće, a državne institucije ne mogu. Ili ni one jednostavno neće.

Dodik, Višković, Stevandić. Lica s potjernice. U državi i van nje, ipak, bjegunci s potpunom slobodom. Mjesec dana u policijskim agencijama stoji nalog za hapšenje. Centralna potjernica obavezuje svakog policijskog službenika na akciju, ali ovdje pravila diktiraju oni koje se traži.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Mene da privede? Neće me privesti niko“.

Jer ne želi, ne može ili neće. MUP RS-a prvi je do bjegunaca, ali i posljednji koji bi ih hapsio.

Ministar unutrašnjih poslova RS-a Siniša Karan: „MUP RS-a neće nikog hapsiti“.

Neće ni SIPA. Naredba, prema sigurnosnoj procjeni, „ocijenjena je kao visokorizična i takva dostavljena Sudskoj policija. Istina, bjegunci prijete incidentima, no, istina je i da SIPA postoji upravo za takve akcije. I ne bi im bila prva s visokim rizikom. Pa navedeno opravdanje čini se i kao izgovor za izbjegavanje hapšenja. Sumnju u stvarne namjere pojačava i činjenica da je ovom agencijom upravljao Darko Ćulum, direktor koji je izabran na prijedlog SNSD-a. A, u vrijeme najveće krize, nemogućeg hapšenja i zabrane djelovanja ove agencije na području RS-a, Ćulum je podnio ostavku i SIPA-u ostavio bez direktora. A, Sudska policija je ostala bez asistencije.

Ministar pravde BiH Davor Bunoza (HDZ BiH): „I naravno da nisam mogao poslati ljude da idu tamo gdje bi se, zapravo, desio incident. Incident treba izbjeći“.

U lancu nadležnih, niko nije spreman preuzeti odgovornost i izvršiti zadatak. Što su se institucije više povlačile, bjegunci su više prkosili sistemu. Svjesni da su im granice prohodne, Dodik i Stevandić krenuli su preko granice. Više puta, kada, kako i gdje su željeli. Prvo ka Srbiji. Bez zaustavljanja, bez prepreka. Na šupljim granicama, zakazala i Granična policija BiH.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Sjednem, u automobilu, preko graničnog prijelaza, kao i ranije. Niko mene ni ranije nije zaustavljao“.

Predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić (US): „Ušao sam kao što sam i izašao. Znači, samo kad sam se vraćao, policajci su mi salutirali“.

Kako su granice prohodne, ekipa s potjernice redovno putuje. Nakon Srbije, Izrael. Svaka nova lokacija, zabilježena je na društvenim mrežama.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Stigao sam. Interesantno gdje, pa su počeli da misle gdje, pa su pratili avion kako leti“.

Javnost pratila, ali, čini se, ne i institucije. Pa, ponovo nova lokacija.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Stigao sam u Moskvu“.

I još jednom u Srbiju i nazad.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Stigao sam u kući u selo svoje“.

Višković uglavnom u državi, ali...

Premijer RS-a Radovan Višković (SNSD): „Ne bojim se nikoga, ne plašim se ničega“.

Jer ga zajedno sa Dodikom i Stevandićem, očito, niko i ne traži. Neće ni EUFOR. A, propao je i pokušaj uključivanja Interpola. Odbijen je zahtjev Suda BiH za međunarodnom potjernicom. Srbija osporila, Interpol prihvatio, bjegunci likuju.

Predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić (US): „Naš politički progon“.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik (SNSD): „Je li može biti veća satisfakcija? Prvo je zadovoljstvo, osjećaj da ste u pravu“.

Tako je protekao mjesec od raspisivanja unutrašnje potjernice. Prvi u nizu jer ako se institucije i agencije ne probude, neće biti jedini. A, sve dok su uz potjernicu i izgovori na snazi, bjegunci će biti iznad zakona i jači od sistema koji ne vidi bjegunce pred kamerama i unaprijed najavljenim aktivnostima sa redovnim slikama i izvještajima unutar države i preko granice. Apsurd.

federalna.ba