Igra prijestolja sa ili bez međunarodne zajednice?

Prelaz sa vodeće uloge Zapada 2005-2006 sa Sjedinjenim Američkim Državama na čelu na Evropsku uniju doveo je Bosnu i Hercegovinu u zastoj, odnosno nazadovanje. Zadatak izgradnje države prenesen je na lokalne aktere. Nakon ovoga, dolazi do sloma politike dijaloga i kompromisa; političkih blokada vlada i parlamenata, kao i rušenja postignutog napretka u svim oblastima – pravosuđu, policiji, ekonomiji. Bivši visoki predstavnik Valentin Incko pred odlazak je kazao da smatra da je međunarodna zajednica prerano domaćim političarima prepustila kormilo:

„Možda je međunarodna zajednica napravila grešku kada je prebrzo mijenjala brzinu – od onoga što smo imali, robusno, jakog, internacionalnog prisustva na domaću odgovornost, domaća rješenja. To je možda bilo prebrzo i, nažalost, posljednjih deset, dvanaest godina nije bilo nekih velikih dometa.“

Trenutno su u Bosni i Hercegovini blokirane sve državne institucije, a odlaskom stranih sudija 2009. godine, stagnirala je i pravna država.  Stoga se s pravom većina građana BiH pita da li se trenutna politička situacija može riješiti bez angažmana međunarodne zajednice? Ili ko je pokretač promjena u BiH: Sjedinjene Države ili Evropska unija? Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu:

„Evropska unija se, da tako kažemo, kada je nastupala kao solo igrač, pokazivala na jedan način, uglavnom da zapravo nema dovoljno instrumenata da realizira neke politike i tu se zapravo SAD pojavljuju kao jedan dodatni motor koji bi mogao izvršiti neku vrstu utjecaja.“

Šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik Unije u BiH Johann Sattler  smatra da je krajnje vrijeme da se bh. političari vrate za pregovarački sto i da se obnovi dijalog. Istog mišljenja je i američki ambasador Erik Nelson:

„SAD imaju jasan stav o potencijalu ove zemlje i mi radimo sve što možemo s našim saveznicima da lidere okupimo za sto i da preuzmu odgovornost.“

Za Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, prihvatljiva jedino opcija sastanka i razgovora, ali bez stranaca.

„Oni i dalje smatraju da oni trebaju da upravljaju sa nama, i ja to odbacujem. I zato nisam htio da se na aranžmanu koji kreiraju stranci nađem ni sa kim.“

Lider SDA Bakir Izetbegović smatra da su stranci iz međunarodne zajednice prijatelji BiH, te da je njihovo učešće u rješavanju ove krize nužno:

„Mislim da su nam tu neophodni prijatelji iz međunarodne zajednice, jer, pazite, ovaj problem koji mi sada imamo, to je problem između OHR-a i strane koju predvodi Dodik i vlasti u Republici Srpskoj. Dakle, OHR je zadužen za konkretno rješavanje ovakvih situacija.“

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH:

„Stavovi su otprilike takvi, kad su te dvije strane u pitanju. Neko bi želio isključivo sa međunarodnim predstavnicima sjediti, u drugom slučaju bi netko htio da isključivo mi sjedimo.“

Angažman međunarodne zajednice u BiH je i dalje potreban i ključan, kazao je visoki predstavnik Kristijan Šmit:

„Posljednjih deset godina bilo je nazadno i vratile su nas unatrag ne samo u pogledu visokog predstavnika već, nažalost, i u pogledu cjelokupnog razvoja. I zato je Bosni i Hercegovini još uvijek potrebna međunarodna podrška.“

I dok je u prvih deset godina angažmana međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini postignuto puno, skorašnji period je manje impresivan, a česta osporavanja samih temelja mira i suverene Bosne i Hercegovine ponovo su probudila duhove prošlosti. A uprkos činjenici da je zemlja nakon rata dobila do tada neviđen nivo međunarodne podrške i da je postigla impresivan napredak, posao međunarodne zajednice u BiH očito još uvijek nije pri kraju.