Hoće li idući papa biti Afrikanac?

Kardinal Peter Turkson iz Gane rekao je 2010. da ni on, a vjerojatno ni Katolička Crkva, nisu spremni na to da postane papa.

Petnaest godina kasnije, nakon smrti pape Franje, njegovo ime kola Vatikanom uz imena drugih potencijalnih afričkih kandidata.

Argentinski papa umro je u ponedjeljak u dobi od 88 godina te će biti pokopan u subotu. Očekuje se da će se konklava za izbor novog pape održati početkom maja, no datum još nije objavljen.

Papa Viktor I., koji je bio na čelu Crkve od 189. do 199. godine, bio je iz sjeverne Afrike.

Na Crnom Kontinentu katoličanstvo nastavlja cvjetati, a stanovništvo rasti dok Evropa postaje sve sekularnija. Ponovno je na stolu pitanje o tome je li Crkva spremna na prvog papu crnca.

"Postojao je dojam da papa, ako ima biti globalni autoritet, mora doći iz globalne Crkve", rekao je za AFP povjesničar katoličanstva Miles Pattenden sa sveučilišta Oxford.

-Afrički kardinali kao potencijalni kandidati-

Turkson, koji potječe iz skromne porodice s desetero djece, prvi je svećenik iz Gane koji je postao kardinalom 2003.

Pomogao je spriječiti nasilje u svojoj zapadnoafričkoj zemlji 2008. nakon osporenih predsjedničkih izbora, a zauzimao je i visoke položaje u Rimskoj kuriji.

Nedavno je branio prava pripadnika zajednice LGBT+ u svojoj zemlji, rekavši da "ne mogu biti kriminalizirani jer nisu počinili zločin".

Međutim, tradicionalisti iz Afrike poput gvinejskog kardinala Robert Saraha, kojeg se također spominje kao potencijalnog novog papu, uspoređuju homoseksualnost i pobačaj i "islamski fanatizam" s nacističkom ideologijom.

Jedan drugi mogući kandidat, kardinal Fridolin Ambongo iz Demokratske Republike Kongo, također se protivio blagoslivljanju istospolnih zajednica.

Uprkos određenoj otvorenosti, papa Franjo pažljivo je balansirao između umjerene retorike i implementacije konkretnih reformi u Crkvi. To bi, prema profesorici religiologije Cristini Traini sa sveučilišta Fordham, moglo ostaviti otvorena vrata za afričke kandidate koje se kritiziralo zbog konzervativnih svjetonazora.

Ništa ne jamči da će se idući papa pridržavati Franjinih liberalnijih stavova.

-"Diskriminacija"-

Franjo je u svome pontifikatu smanjio evropsko vodstvo u Katoličkoj Crkvi. Njegova predanost tome da crkvena hijerarhija preslikava "stanje na terenu" dovela je do toga da afrički kardinali sada čine 12 posto kardinala izbornika, u usporedbi s osam posto tokom prethodne konklave.

"Bilo bi gotovo nemoguće zamisliti da svijet prihvaća afričkog papu, a da nije bilo prethodne tranzicije s papom Franjom, Argentincem", rekla je Traina.

Afrika, u kojoj živi 20 posto od 1,4 milijarde katolika u svijetu, ipak je podzastupljena u konklavi.

Prema kongoanskom svećeniku koji je zatražio da ostane neimenovan, ostvaren je velik napredak, no postoji razlog zašto nije bilo afričkog pape 1500 godina.

"Diskriminacija, čak i ako nije očita među našom evropskom braćom, i dalje je stvarnost o kojoj često ne govorimo".

-Svježa perspektiva afričkog pape-

Afrički papa bi mogao dovesti svježu perspektivu kada je riječ o određenim pitanjima unutar Crkve. Franjina poruka socijalne pravde imala je odjeka u najsiromašnijim zemljama i u Africi pogođenoj klimatskim promjenama.

Suočeni s manjkom svećenika, neki su u Africi izrazili podršku reviziji celibata, ističe Traina.

Kardinal Ambongo, koji je sarađivao s Franjom, također razmatra načine na koje bi Crkva trebala odgovoriti na pitanje poligamije, naročito onima koji se žele obratiti na katoličanstvo.

"Oduvijek smo željeli afričkog papu", rekao je otac Paul Maji, svećenik u nigerijskom glavnom gradu Abuji iako tvrdi da mu podrijetlo pape nije suviše važno.

federalna.ba/Hina