Halilović: Vjerujem i osjećam da nas čekaju velike i prave stvari

Kapiten košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Miralem Halilović i igrač francuskog Metropolitansa u koji je došao nakon sjajne tri godine u Orleansu, gdje je nosio kapitensku traku i bio najbolji strijelac lige, dio godišnjeg odmora je proveo u rodnoj Tuzli. Iskoristili smo tu priliku i sa Miralemom razgovarali o uspjesima i plasmanu naše košarkaške reprezentacije na Eurobasket, povredi koja ga je privremeno udaljila sa terena, ali i prvim košarkaškim koracima koje je načinio u tuzlanskoj Slobodi. 

Za početak kaže da može jesti domaću, bosansku hranu, što je znak da se oporavio od povrede koju je zadobio u februaru.

"Put je bio dosta težak, dugačak. Pogotovo u početku, nakon operacije sam stvarno morao paziti šta jedem. Morao sam jesti tečnu, pomalo neku mekanu hranu, nisam baš mogao puno otvarati usta. Što se tiče treninga nisam praktički ništa mogao raditi, tako da sad je stvarno prošlo najgore. Vratio sam se treninzima, pravoj hrani i košarkaškoj svakodnevnici i košarkaškom životu i baš sam sretan zbog toga. Baš mi je falilo ovih zadnjih četiri mjeseca."

Navodi da je prelazak u Metropolitans bila stepenica iznad.

"Tri godine sam bio u Orleansu. Dvije godine sam bio kapiten. Osvojili smo drugu ligu, ušli u prvu. Tamo sam odigrao neke svoje najbolje utakmice i sezone u životu. U zadnjoj godini sam bio najbolji strijelac lige i nakon toga me Metropolitans angažovao. Oni su učesnici Euro kupa, što je baš bila neka prefektna stepenica. Tako da je bio logičan slijed događaja i tamo sam potpisao, nekim normalnim slijedom događaja, nekom mojom ambicijom da dođem do nekih visina koje sam sam sebi zadao."

O uspjehu reprezentacije ističe da je bio tužan što nije bio tamo, ali i sretan zbog cijelog slijeda događaja.

"Momci su odigrali fantastično. Atmosfera, kao i uvijek od dolaska trenera Bosnića, je stvarno odlična i odigrali su maestralno te utakmice. Ja sam bio u stalnom kontaktu sa igračima, tako da znam sve šta se dešavalo. Fanstastično. Kako je i cijela javnost to ispratila, kako se to sve odvilo. Plasirali smo se poslije dugo godina na Eurobasket. Jedva čekam sljedeće okupljanje da opet budem sa momcima i da nastavimo tu našu zajedničku sreću i zajedničku borbu za naše ciljeve koji dolaze."

Halilović kaže da "imamo jednu kompaktnu reprezentaciju, koja je puna mladih, amibicioznih igrača, još uvijek nedokazanih na potpunom nivou i imamo na strani još igrača, koji nisu nastupali. Tu najprije mislim na Jusufa Nurkića koji je vrhunski NBA igrač, na Džanana Musu koji je euroligaški igrač i još ostale igrače koji bi se mogli priključiti i pomoći nam. Sa njima svima ja mislim da imamo jako, jako ozbiljnu reprezentaciju koja može na najvišem mogućem nivou pružiti, ne bih rekao iznenađenje zato što sa takvim prostorom to i ne bi bilo toliko iznenađenje, ali s obzirm da smo mi BiH to bi sigurno bilo iznenađenje. Vjerujem i nekako osjećam da nas čekaju velike i prave stvari u budućnosti."

O svom košarkaškom putu od Tuzle do Pariza ističe da je to jedna karijera ispunjena usponima i padovima.

"U jednom trenutku sam čak bio potpuno i otpisan od strane većine ljudi i to kad sam imao nekih 23-24 godine, prije nego što ću napraviti neke uspjehe u Francuskoj. Od odlaska iz Slobode gdje sam bio veliki talenat, odlazak u Zagreb koji je bio, u neku ruku, greška košarkaški, ali životno sam tamo upoznao svoju ženu, tako da uvijek balansiram da nijedna odluka u mojoj karijeri nije bila greška, kad sam već uspio doći tamo gdje sam htio biti. Poslije toga se desio pad kad sam otišao u Litvaniju, gdje se desilo da se nisam baš snašao. Onda par godina lutanja po hrvatskoj ligi, gdje sam onda odlaskom u francusku ligu baš našao ligu koja mi paše i doživio u četiri godine veliki uspjeh i došao na mjesto gdje želim biti. Iako još uvijek imam ambiciju da napredujem."

Ističe da je cijeli njegov život i košarkaški put vezan za Slobodu, te da je titula oca najljepša stvar koja mu se desila u životu.

federalna.ba