Godišnjica rušenja mosta na Savi i stradanja civila, porodice još čekaju pravdu

Udruženje porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko, u saradnji s Udrugom obitelji nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Hrvata Distrikta, obilježilo je 33. godišnjicu tragedije na mostu Brčko – Gunja.

Polaganjem cvijeća i vijenaca na graničnom prelazu predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda odali su počast civilima koji su stradali na mostu Brčko – Gunja. Više od stotinu ljudi poginulo je kada se, vraćajući se iz Hrvatske uoči prvomajskih praznika, most urušio usljed miniranja.

Brčanski hirurg dr. Fadil Pitić, koji je prije 33 godine zbrinjavao ranjene nakon rušenja mosta, prisjeća se tog dana kao jednog od najtežih u karijeri. Povrede su bile teške, operaciona sala prepuna civila. Kaže da je tada izveo jedan od svojih posljednjih zahvata, boreći se da spasi što je više moguće života.

„Od preživjelih bio je Fadil i Sakib, koga sam ja doveo prije tri godine na obilježavanje. Nažalost, oni su prošle godine preminuli, tako da nema više ni jedan preživjeli s mosta“, kaže dr. Pitić

Porodice žrtava i dalje čekaju pravdu. Za zločin niko nije odgovarao. Tužilaštvo nije podiglo optužnicu.

„Oni to znaju. Jednostavno, kriju papire i onda se prebacuje jedni na druge. Ali mi nećemo odustati“, poručuje Sead Golić, predsjednik Udruženja nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko distrikta BiH.

„Ne očekujem da će ikada biti podignuta optužnica za most. U Tužilaštvu imamo strukture koje to, sigurno, neće dozvoliti. I dan-danas ne znamo ko je bio na mostu, koliko je ljudi nestalo, pa čak ne znamo ni gdje su ta tijela odvezena“, istakao je Marin Brkić, predsjednik Udruge nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Hrvata Distrikta.

Rušenje mosta na rijeci Savi, 30. aprila 1992. godine, mnogi vide kao početak rata na području Brčkog. Procjenjuje se da je tada stradalo više od 100 civila, ali tačan broj žrtava nikada nije utvrđen.

Zbog oštećenja mosta, pristup mjestu obilježavanja bio je ograničen. Polaganje cvijeća i vijenaca bilo je omogućeno samo unaprijed najavljenim delegacijama, dok ostali nisu mogli prići iz bezbjednosnih razloga. Organizatori su poručili da poštovanje prema žrtvama ne zavisi od fizičke blizine, već od trajnog sjećanja i zajedničkog pijeteta.

federalna.ba