Gafar Hadžiomerović za FTV: Trebali smo dobiti utakmicu u Estoniji, ali u Bugojnu idemo na pobjedu
Nakon višesatnog i napornog putovanja u Estoniju i neprikladnih uslova u kojima su boravili, nedovoljnog vremena za pripremu i dugotrajnog karantina pred važan susret sa Estoncima naši rukometni reprezentativci, nažalost, nismo uspjeli ostvariti pobjedu u gostujućoj utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.
Revanš susret sa istim protivnikom, zakazan je za nedjelju u Bugojnu i naši momci, uključujući i selektora Bilala Šumana i kompletan stručni štab, zaista daju posljednje atome snage kako bi u ovom susretu ostvarili pobjedu i obradovali Bosance i Hercegovce, kao što su to svojim igrama u nekada, preteškim usovima, činili nebrojeno puta do sada.
Naš sjajni rukometni reprezentativac Gafar Hadžiomerović u intervjuu za FTV pred predstojeći susret između ostalog govori o očekivanjima, osvrće se na proteklu utakmicu u gostima, ali govori i o atmosferi u ekipi koja je na zavidnom nivou, što će nadati se biti jedan od bitnih faktora za domaću pobjedu.
U nedjelju u Bugojnu igrate drugu utakmicu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, odnosno uzvratni susret sa selekcijom Estonije. Kakva su očekivanja?
-U uzvratnoj utakmici protiv selekcije Estonije svakako da idemo na pobjedu, kao što smo išli i u prvom susretu sa ovom ekipom. Te dvije pobjede su nam bile imperativ, ali sada je ostala ta jedna utakmica. Moraćemo popraviti našu igru u odbrani, pogotovo 7 na 6 koja nas je ruku na srce malo iznenadila, budući da nismo baš bili spremni na tu vrstu njihovog napada. Ono što je potrebno također je i da malo bolje uigramo ono što smo do sada vježbali. Nakon napornog puta u petak smo krenuli sa pripremama za nedjelju i već smo analizirali neke greške koje smo imali. Ja iskreno vjerujem u pobjedu u nedjelju i svakako da mora biti veća od tri razlike, da bi anlulirali poraz u prvom dijelu, pošto su nam oni glavni konkurenti za drugo odnosno za treće mjesto.
Možete li se osvrnuti na proteklu utakmicu koju ste odigrali u Estoniji. U prvom poluvremenu ste bili znatno bolji?
-Mislim da smo odigrali jednu jako lošu utakmicu. Nisam nikad, a pogotovo sada ne bih tražio alibi zbog čega je to tako bilo, ali bili smo dekoncentrisani. Ruku na srce i put je svakako uticao na nas, a znate da avio kompanije zbog koronavirusa sada i slabije rade, pa su i putovanja deset do dvanaest sati. Letovi nisu na vrijeme. S druge strane kada smo došli tamo, morali smo biti u samoizolaciji 48 sati. Bili smo smješteni po dvojica u sobama. Bez tri treninga je zaista bilo teško pred tako važnu utakmicu, ali bez obzira na sve mislim da smo trebali tu utakmicu pobijediti i da smo mnogo bolja i jača reprezentacija od Estonije. Pogotovo smo to pokazali u prvom poluvremenu, odnosno do neke četrdesete minute kada se desila blokada, mnogo tehničkih grešaka, izgubljenih lopti, promašenih zicera, počevši i od mene. Opet kažem, trebali smo dobiti tu utakmicu Trebamo izvući maksimum iz ovog i ovo može da nam bude neki šamar koji će nas dozvati da vidimo gdje smo i da ozbiljnije pristupimo susretu u nedjelju.
Kakva je inače atmosfera u ekipi, jesu li Vam nedostajala reprezentativna okupljanja?
-Kada je u pitanju atmosfera u ekipi, svi momci koje poznajem od kada sam došao u reprezentaciju i prvi put nastupio su dobri ljudi i vrhunski profesionalci. Atmosfera je oduvijek pozitivna. Drugarstvo koje nas je krasilo kroz sve ove godine nikada nije bilo upitno, bez obzira na pobjede ili poraze. Upravo zbog te pozitivne atmosfere i drugarstva svi smo kao jedna velika porodica. Mene, ali siguran sam i sve ostale raduju reprezentativna okupljanja. Nažalost, okupljanja nije bilo od januara prošle godine i to je zaista jedan malo duži period, a sve zbog korone i novonastale situacije. Bez obzira gdje igramo, svi jedva čekamo da se odazovemo pozivu i da budemo dio reprezentativnog tima i predstavljamo svoju državu.
Od jula prošle godine nosite dres šampiona Izraela ekipe Maccabi Rishon le Zion. Koliko ste zadovoljni?
-Da. Kada je u pitanju Maccabi tu sam od jula prošle godine, a došao sam na nagovor i preporuku Ive Karačića, našeg srednjeg beka koji nastupa za isti klub. Došao sam tamo, budući da sam htio promjenu poslije sedam godina provedenih u Mađarskoj, i to mi se učinilo kao najbolja opcija. Maccabi je šampion države i to me svakako privuklo. Riječ je o organizovanom klubu. Imam vrhunske uslove i imamo šampionske ambicije kao i svake godine. To je klub sa dugom tradicijom u Izraelu i sve zaista najbolje mogu reći, pogotovo što svlačionicu dijelim sa našim Ivom Karačićem.
Nastupali ste i za Konjuh, ali i u Mađarskoj ste bili jedan od najboljih i najstadardnijih rukometaša. Po čemu se sjećate tih perioda Vaše karijere?
-Kada je u pitanju Konjuh, odrastao sam u tom klubu. To mi je prvi klub i tu sam naučio hajde da kažem prve rukometne korake. Međutim, drugom kućom osjećam Csurgoi u kojem sam igrao šest godina u Mađarskoj, gdje sam stekao punu afirmaciju i mnogo toga naučio. Zavolio sam taj klub i taj grad i danas ga se rado sjetim i pratim i sa svima sam u kontaktu. Uz rad sa vrhunskim trenerima i u vrhunskim uslovima sam napredovao i ostao standardan punih šest godina. U to vrijeme se promijenilo i mnogo trenera i igrača. Jednostavno sam nakon toga želio neku promjenu, želio sam da vidim kako i šta mogu u drugim klubovima, ali izdvojio bih taj klub u kojem sam napredovao i mnogo toga ostvario.
Po čemu se sjećate prve utakmice odigrane u reprezentativnom dresu? Čini mi se da je to bilo 2015. godine?
-U pravu ste, to je bilo 2015. godine. Iskreno da kažem zbog treme se ne sjećam puno toga, ali se sjećam prepunog Mejdana u Tuzli i šest hiljada ljudi. Tada smo pobijedili. Ušao sam, odigrao prvo poluvrijeme i završio. Publika u Mejdanu je zaista fenomenalna.
Koliko Vam nedostaje publika i navijači na utakmica, s obzirom da pandemija koronavirusa na tom polju i dalje diktira situaciju?
-Ne samo kada je u pitanju rukomet, nego i u drugim sportovima i klubovima navijači ne mogu prisustvovati utakmicama i moram priznati da ne vidim baš smisao igranja bez navijača, ali takva je situacija u cijelom svijetu. Nadam se da će se sve što prije riješiti i da ćemo iduću sezonu dočekati pred navijačima, kako u našim klubovima tako i u reprezentaciji. Pogotovo u reprezentaciji gdje su nam navijači uvijek bili ''vjetar u leđa'' kada god je to trebalo.
federalna.ba/Dino Durmić