Film "Potpuni neznanac" otkriva tajnu muzike Boba Dylana

„A Complete Unknown“ (Potpuni neznanac) biografska je drama u režiji Jamesa Mangolda koja istražuje slojeviti svijet jednog od najutjecajnijih muzičara 20. stoljeća – Boba Dylana.

Podsjećamo, temeljen na knjizi "Dylan Goes Electric!" autora Elijaha Walda, film prikazuje razdoblje Dylanovog života od dolaska u New York 1961. do kontroverznog nastupa na Newport Folk Festivalu 1965., kada je prvi put koristio električne instrumente.

Kako za Variety analizira Owen Gleiberman, ovo je rijedak holivudski film koji je potaknuo razmišljanja. Svuda, na društvenim mrežama, u mainstream medijima, ili jednostavno od strane onih koji su pogledali film, odvija se uzbudljiv razgovor — neka vrsta kolektivne meditacije/istraživanja o tome ko je Bob Dylan bio, ko je on sada, šta je značio tada i šta znači sada.

Ono što je upečatljivo jeste da veoma malo toga ima veze sa nostalgičnom pričom o Dylanu — tj. boomerima koji se rasplaču od samopouzdanja zbog „njihovog“ voljenog idola. Da je to tako, bilo bi dosadno. Niko to ne bi mrzio više od Dylana.

Razgovor o Dylanu, veoma aktuelan, živ i istraživački, zapravo je veći i od samog  filma. To je priča  o svima koji su pogledali „A Complete Unknown“, ili svima koji su odrasli uz Dylana, koji sada iznova razmatraju pitanje: Šta je to bilo u njemu? Koja je njegova magija, njegov uticaj na nas?

Razlog za pitanje o kojem još uvijek razmišljamo je taj što odgovor i dalje ostaje misteriozan. Ako govorite o Beatlesima ili Stonesima (koji, zajedno sa Dylanom, čine sveti triumfirat muzičkih bogova 60-ih koji su promijenili sve), njihova veličina je beskonačna, ali na očigledan način svi možemo osjetiti šta je bila njihova tajna. Beatlesi su učinili ništa manje nego da su obojili DNK svijeta; skoro da ih ne treba objašnjavati. Stonesi su, decenijama, bili nazivani „najvećim rock ‘n’ roll bendom na svijetu“, i to je otprilike sve što je bilo potrebno reći.

Ali Bob Dylan, od trenutka kada se pojavio 1961. godine, imao je beskrajne mnogo naziva koji su mu bili pridruženi; protestni pjevač, folk muzičar, "onaj koji je prešao na električnu muziku" —i ništa od toga ne uspijeva opisati njega i njegovo mjesto u univerzumu. Nije da su te “etikete” netačne.

Počeo je karijeru kao protestni pjevač; prešao je na električnu gitaru, i to je bio taj trenutak koji je promijenio igru, pomaknuo svijet. Ali ništa od toga, na čudan način, ne opisuje ono što je transcendentalno u Dylanovom radu. I ono što volim u filmu „A Complete Unknown“ — i ono što mislim da je film, na neki način, gotovo nedovoljno cijenio u tom smislu — je to što usmjerava Dylanovu magiju daleko izvan tih dosadnih etiketa. Govori vam da je ono što je bilo lijepo u Dylanovoj muzici, nešto što se ne može izraziti riječima.

Mnogi su primijetili da je Dylan, kako ga igra Timothée Chalamet, namjerno misteriozna i nejasna figura, koja govori tvrdoglave opaske kroz usputne epigrame i zagonetke. On nije tu da dozvoli da ga nešto poput razgovora "pritisne". U sceni kada tadašnja Dylanova djevojka, Joan Baez (igra je u filmu Monica Barbaro), kaže: „Ti si baš neki kreten, Bob“, vidimo muzičara koji se natječe u odbacivanju, izmišlja stvari o svojoj prošlosti (kao što je tvrdnja da je radio u cirkusu) i odbija da se suoči sa stvarima, ne dopuštajući čak ni svojoj ljubavnici da otkrije ko je on, zapravo.

Oficijelni trailer filma „A Complete Unknown“, produkcija Searchlight PictureS

U filmu „A Complete Unknown“, svjetski poznati muzičar je  originalni, previše hladni indie-rock kreten. Možete biti sigurni da je Lou Reed — najpoznatiji kreten u historiji rock 'n' rolla — preuzeo ogromne doze tog stava od Dylana, zajedno s esencijom Dylanovog stila govorenja-pjevanja u ritmu ljuljanja.

Ipak, da je Dylan u izvedbi Chalameta samo lik koji skriva svoje misli, moglo bi se činiti da sve to radi iz efekta. Da, on je zapravo kreten, ali ono što ga otkupljuje je činjenica da nije samo gnomska enigma za ljude oko njega. On je također misterija za samog sebe — umjetnik koji kanalizira ono što se dešava oko njega, ali ne želi to zaista objasniti, čak ni sebi. To bi uništilo misteriju.

Kada Bob, u filmu, govori o tome šta mu je značio Woody Guthrie, poenta je da je Guthriejeva folk muzika dotakla ovog momka iz Minnesote na nivou koji je nadmašivao riječi i objašnjenja. Ono što je čuo u toj muzici i što je uzeo iz nje bilo je primarno: nije to bio samo  „protest“, već nešto bogatije, dublje i vječno. Gotovo šablon vjere.

I sve ovo se uklapa u način na koji doživljavamo Dylanove pjesme u filmu: kao emanacije duha koje ga čine ne samo velikim pjevačem i kantautorom, već i nekom vrstom kosmičkog glasnika. Poruka njegove muzike je vjera. Zato je njegov impuls da pređe na električnu muziku čin koji folk pjevači, predvođeni Peteom Seegerom (Edward Norton), ne razumiju. Nije samo to što oni preferiraju akustične instrumente. Oni vjeruju u ideje: borbu za socijalnu pravdu. Dylan vjeruje... i ne vjeruje. On vjeruje u nešto lično i neizrecivo: sposobnost pjesme da vas uvede u stanje poštovanja, da vas podigne do neba.

“Jedan od razloga zašto mi je pokretanje razgovora o Dylanu sada (povodom filma „A Complete Unknown“) tako emotivno, jeste to što odražava moje vlastito odrastanje s Dylanom”- kaže reporter Varyetija Owen Gleiberman.

"Previše godina, sve što sam znao o njemu i naučio o njemu, ometalo je moju sposobnost da ga zaista čujem. Odrastajući u 70-ima, imao sam mnoge njegove albume i poslušao ih savjesno, ali sam uvijek osjećao da mi nešto nedostaje. Jednostavno rečeno, nisam mogao da shvatim većinu stihova, a to me činilo kao C studenta u Dylanologiji.

Šta su značile te bujice riječi? Shvatio sam da je etiketa "protestni pjevač" bila ona koju je prevazišao za nekoliko godina. Ali ono što nikada nije prevazišao bilo je to kako su ga boomer generacije obožavale kao „poetu“. Nikada nisam bio previše zainteresovan za poeziju; ona mi nIišta ne govori. I osjećao sam da mi je većina Dylanove poezije nekako promakla.

Tek kad sam bio u svojim tridesetima, počeo sam istinski slušati Dylana i suočavati se s velikim paradoksom o njemu: da njegovi tekstovi, većinu vremena, nisu toliko važni. Moj omiljeni Dylanov album je "Blood on the Tracks", a bilo je mnogo dana kada sam mislio da je najbolja Dylanova pjesma "Tangled Up in Blue".

Slušao sam ga 1000 puta. Ali ne razumijem 90 posto tekstova. To je pjesma koja možda odražava putovanje od nevinosti do kontrakulture do svijeta izvan nje, koja ocrtava putovanje njegovog braka sa Sarom Lownds, ali također ne govori ni o jednoj od tih stvari. Pjesma govori o osjećaju toga, kada vidite kako život koji ste živjeli dolazi u vidokrug čak i dok se povlači poput izgubljene autoceste. I to je upravo tu u zvuku."

Bob Dylanov genij je bio sav u zvuku. Tiho pjevušenje njegovog glasa na „Knockin’ on Heaven’s Door“ (Kucanje na vrata raja). Ekstaza harmonike u solo dijelu pjesme „Absolutely Sweet Marie“ (Apsolutno slatka Marija)..Način na koji on ne samo da pjeva stih, već ga ljulja, kmeči, mazi i polaže direktno u vašu dušu, čak i kada ne znate šta znači. I kada je prešao na električnu muziku, postigao je zvuk — jedinstven u historiji rocka — koji je bio sladak i bijesan u isto vrijeme. Podizao bi publiku, ne onako kako je to radio Woody Guthrie, već onako kako je to radio J.S. Bach. Kakva god tema bila, Dylan je pjevao religijsku muziku. Teška kiša je trebala pasti, ali čudo je bilo to što je Dylan uhvatio tu kišu i učinio istinu o njoj lijepom.

Muzika je zvuk, a ono što Timothée Chalamet uspijeva da prenese, sa svojim izuzetnim utjelovljenjem Dylana, je način na koji je Dylan koristio zvuk svog glasa, blistavu perkusivnu veličinu njegove gitare i misteriju njegovih riječi kao način da dotakne nešto neobjašnjivo, da izreže, iz pjesme u pjesmu, privilegovani petominutni prostor u univerzumu, i pozove nas da ulijemo naše emocije u taj prostor.

„A Complete Unknown“ nije najveći rock biografski film (to bi bio „Sid and Nancy“), ali donosi nešto jedinstveno u svijetu rock biografskih filmova. Osvjetljava sveto mjesto koje je Dylan stvorio, dopuštajući vam da ga vidite, čujete, dodirnete i živite u njemu, dok ne shvatite da je život taj koji je električan.

Sutra će biti objavljene nominacije za Oscara, nagradu Američke akademije filmskih umjetnosti i nauka. Za ovo prestižno priznanje borit će se i „A Complete Unknown“, ostvarenje koje je jedno od favorita u nekoliko takmičarskih kategorija.

federalna.ba/variety.com