Erich Maria Remarque: Podsjećanje na velikana svjetske književnosti

Erih Marija Remarque /1898-1970/, veliki njemački i svjetski pisac, rođen je 22. juna 1898. godine u Osnabriku, u radničkoj porodici katoličke vjeroispovijesti.

Svoje  prve pokušaje pisanja načinio je sa 16 godina. Među njima su bili eseji, pjesme i počeci romana koji je kasnije završen te objavljen 1920. kao Soba iz snova (Die Traumbude). Između 1923. i 1926. takođe je napisao scenario za seriju stripova Der Contibuben, objavljene u časopisu Echo Continental.

Sa 18 godina odlazi na front u Prvom svjetskom ratu gdje je ubrzo ranjen. Po povratku iz rata, ratni zločini zajedno sa majčinom smrću izazvali su kod njega veliku psihičku traumu i tugu.

U kasnijim godinama kao profesionalni pisac, počeo je da koristi „Maria“ kao svoje srednje ime , u znak sjećanja na svoju majku. Poslije rata mijenja prezime „Remark“ u „Remarque“ koje je bilo i prvobitno prezime njegove porodice sve dok ga nije promijenio njegov deda. Da bi preživio, radio je mnoge poslove, uključujući i posao bibliotekara, poslovnog čovjeka, učitelja, novinara i izdavača.

Godine 1929. Remarque objavljuje roman "Na zapadu ništa novo". U tom književnom remek djelu opisana je surovost rata posmatrana iz perspektive devetnaestogodišnjeg vojnika. To je portret jedne generacije koja je u euforiji ostavila školske klupe i otišla u rat. I na kraju izginula u smrtonosnoj ratnoj mašineriji. 

Bilo je to vrijeme velikih prevrata i nesigurnosti. Tempo je diktirao tehnološki napredak: fabrike, automobili, nova naučna otkrića… Patrijarhalno društvo počinje da gubi na značaju, žene počinju da se bune protiv uloge u društvu koja im se tradicionalno nameće i traže više prava.

Staro je došlo do kraja, a novo je stiglo ubrzanim tempom. I preopteretilo ljude – a prije svega muškarce. Mislili su da rat može da bude „pročišćujuća snaga“. U ljeto 1914. slavili su početak rata i bili čvrsto uvjereni da će za Božić ponovo biti kod kuće. Ali, dogodilo se nešto sasvim drugo.

„Naučili smo da je čisto dugme važnije od četiri toma Šopenhauera. U početku smo bili oduševljeni, zatim ogorčeni i na kraju smo ravnodušno shvatili da nije duh taj koji je presudan, već […] vježba.“

Krvoproliće u rovovima, noći pod kišom granata i dosada između dva juriša: sve to je na svojoj koži doživio Remarqueov mladi regrut i pripovjedač u romanu. Senzibilni đak postao je otupjelo polubiće.

„Jedan razvodnik (…) vuče za sobom smrskano koljeno; drugi ide ka mjestu za previjanje držeći sopstvena crijeva u rukama. (…) Surovost se dâ podnijeti, ukoliko joj se potčiniš, ali ubija ako o njoj razmišljaš.“

Remarque je veoma drastično opisao ratna dešavanja, iako je on lično na frontu bio veoma kratko. Godine 1916. je mobilisan još kao đak, ali je vrlo brzo ranjen i prebačen je u ratnu bolnicu. Tamo je slušao priče sa fronta teških ranjenika, pravio bilješke i od toga je kasnije nastao njegov svjetski poznat roman. I dugo je tvrdio da je sve to sam doživio.

Kada se roman „Na zapadu ništa novo“ (Im Westen nichts Neues) 1929. pojavio u knjižarama, zapravo je preko noći postao jedan od najvećih uspjeha njemačke literature. Kritičari širom svijeta hvalili su djelo kao „pacifističku optužnicu protiv rata“. Roman je ubrzo ekranizovan  u Holivudu.

Remarqueova  popularnost naglo počinje da raste, a u on u svojim sljedećim djelima najčešće opisuje ratne i poratne godine. 

Međutim,njegov kapitalni roman  smetao je desničarima u Njemačkoj. Govorili su da je uspomenu na njemačke vojnike bacio u blato. Pisac je 1931. emigrirao u Švicarskuz. .Nakon što su nacisti 1933. preuzeli vlast, Remarquove  knjige su javno  spaljene i zabranjene. Protiv njega nacistički režim pokreće propagandnu kampanju, tvrdeći da  vuče porijeklo od francuskih Jevreja i da je prezime Remaque u stvari "Kramer"- čitano unazad.

Uprkos tome što nikad nije dokazana, ova informacija se pojavljuje i u nekim novijim Remarqueovim biografijama.

Erich Maria Remarque je od 1939. živio u Sjedinjenim Američkim Državama, a nakon rata naizmjenično u SAD i Švicarskoj. Umro je 1970. godine u 72. godini života, u  švicarskom gradu Locarnu. Do smrti je uživao imidž pacifiste i ubirao plodove svoje stare slave. Godinama kasnije priznao je da je oduvijek bio apolitičan.

Erih Maria Remarque napisao je sljedeće romane: Gem (Gam)1924. , Na zapadu ništa novo (Im Westen nichts Neues) 1929. , Povratak (Der Weg zurück), 1931. ,  Povratak (Der Weg zurück), 1931. , Tri ratna druga (Drei Kameraden), 1936. ,Ljubi bližnjega svoga (Liebe deinen Nächsten), 1941. , Trijumfalna kapija (Arc de Triomphe), 1946. , Iskra života (Der Funke Leben), 1952. , Vreme života i vreme smrti (Zeit zu leben und Zeit zu sterben), 1954. , Crni obelisk (Der schwarze Obelisk), 1956. , Nebo ne zna za miljenike (Der Himmel kennt keine Günstlinge), 1961. , Noć u Lisabonu (Die Nacht von Lissabon), 1963. , Sjenke u raju (Schatten im Paradies), izdato posle njegove smrti, 1971. 

Njegove knjige su prevedene na čak 58 jezika.

federalna.ba