Dokumnetarac "Beatles '64": Je li atentat na Kennedyja pomogao Beatlesima da osvoje SAD?

U "Beatles '64", novom dokumentarcu koji prikazuje prvu američku turneju benda koja ih je katapultirala u svjetske superzvijezde, Paul McCartney govori o tome zašto su to uspjeli postići u tako kratkom roku.

“Kada smo došli u SAD, bilo je to vrlo brzo nakon što je Kennedy ubijen”, rekao je.

"Možda je Americi upravo trebalo nešto poput Beatlesa da se izvuče iz tuge."

Hroničari i istraživači Beatlesa te historičari kulture dugo su primjećivali koliko je bend dao poticaj Americi u žalosti.

No, je li McCartney bio u pravu? Je li uspon najpoznatijeg benda na svijetu bio djelomično uzrokovan ubistvom 35. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država?

Jesu li The Beatles osvojili Ameriku zato što je Kennedy bio ubijen?

'Nezaustavljiva sila'

Kada su Beatlesi 7. februara 1964. sletjeli na friško preimenovan međunarodni aerodrom John F. Kennedy, bilo je to samo 70 dana nakon ubistva 46-godišnjeg demokrate, tadašnjeg predsjednika SAD Johna Fitzgeralda Kennedyja.

Kennedy je ubijen dok je njegova povorka vozila kroz Dallas, Teksas, 22. novembra 1963., što je bacilo njegovu zemlju u razdoblje duboke žalosti.

Poput Beatlesa, JFK je privukao američku mladež

Dr. Patrick Anđelić, asistent profesora američke povijesti na Univerzitetu Northumbria, rekao je da je to bio trenutak koji je do temelja potresao naciju, djelomično i zbog JFK-ove pop-kulturne ličnosti.

"U određenom smislu, Kennedy je bio prvi TV predsjednik, što je u ovom trenutku bilo relativno novo", rekao je.

"Do početka 60-ih godina 90% američkih obitelji imalo je TV, pa se način na koji su se konzumirale vijesti i mediji potpuno promijenio."

Rekao je da je predsjednik bio, poput Beatlesa, "mlad, zgodan, duhovit i energičan, što se jako dobro prenosilo na TV".

"Prigrlio je televiziju i odlično joj se prilagodio", rekao je.

“A to čini šok i traumu njegove smrti još oštrijom."

"Bilo je to prvo ubistvo aktuelnog predsjednika u 60 godina."

Veliki broj novinara dočekao je bend “The Beatles” kada su stigli u Ameriku, u februaru 1966. godine.

Naravno, upravo je televizija pomogla The Beatlesima da postanu fenomen i u njihovoj domovini.

Kada su se 1962. godine ustalili u sadašnjoj finalnoj postavi s Paulom McCartneyem, Johnom Lennonom, Georgeom Harrisonom i Ringom Starrom, liverpoolška četvorka već je imala dva albuma broj jedan u 1963. godini – “Please Please Me” i “With The Beatles”.

Kada su taj uspjeh spojili s poznatim nastupom na Royal Variety Performanceu 1963. godine, kada je Lennon rekao "ljudima u jeftinijim sjedalima da pljeskaju rukama", a ostalima da samo "zveckaju nakitom", postali su nacionalna senzacija.

Dr. Holly Tessler, predavačica za muzičku industriju na Univerzitetu u Liverpoolu, rekla je da je da ih je upravo taj nastup “preko noći učinio zvijezdama”.

"U tom trenutku, The Beatles su bili nezaustavljiva sila u Velikoj Britaniji," rekla je.

Strah od neuspjeha

Mladalačka vitalnost The Beatlesa bila je ključna za njihov uspjeh, družeći se s brojnim britanskim tinejdžerima koji su ih počeli pratiti.

Dr. Anđelič rekao je da je u Americi JFK imao sličnu privlačnost.

"Kennedy je projicirao mladost i vitalnost a u svom inauguracijskom govoru sugerirao je predaju baklje novoj generaciji Amerikanaca", rekao je.

"Njegova smrt to je naglo prekinula."

Rekao je da je nakon toga nacija počela "tražiti pozitivnije stvari, stabilnost i uvjerenje".

"Kada su The Beatlesi došli, mislim da su oni predstavljali to."

Oni su također bili mladi i vitalni. Na snimci koja pokazuje kako izlaze iz aviona ponašali su se blesavo.

"Dakle, za naciju shrvanu traumom, Beatlesi su predstavljali priliku da se ponovno smiju i zabave.

Na reklamnim snimkama Beatlesa vidI se kako poziraju ispred američke zastave

Pridobiti dio američke mladeži bila je jedna stvar, ali probiti se na nacionalno tržište bila je druga stvar.

Mnogi britanski izvođači pokušali su i nisu uspjeli replicirati transatlantsku privlačnost svojih "američkih kolega", koji su doživjeli veliki uspjeh na britanskim ljestvicama, i ostvarili proboj na američko tržište.

Oni koji su došli prije Beatlesa imali su ograničen uspjeh.

Lonnie Donegan, titularni "King of Skiffle", imao je dva hita u prvih deset, dok je Cliff Richard, tada najveći izvođač u Britaniji, samo jednom dospio među 40 najboljih u SAD-u.

Spencer Leigh, autor mnogih knjiga o Beatlesima, rekao je da je trend britanskih izvođača koji nisu uspjeli "proći" u Sjedinjenim Američkim Državama doveo do toga da je Capitol, jedna od najvećih diskografskih kuća u zemlji, čak odbijao distribuirati muziku Beatlesa iz straha od istog rezultata.

"Britanski izvođači se nisu dobro prodavali u Americi i činilo se da je Capitol gledao s visoka na britanski rad," rekao je.

Više od 70 miliona ljudi navodno je gledalo prvi nastup The Beatlesa u emisiji Eda Sullivana (Izvor: Getty Images)

Kapitolova je zabrinutost bila razumljiva. Singlovi “Please Please Me”, “From Me To You” i “She Loves You”… svi su objavljeni u SAD-u 1963. i imali su ograničen uspjeh, pa zato nisu bili voljni objaviti “I Want To Hold Your Hand”.

Menadžer benda Brian Epstein i Capitolova matična kompanija EMI uspjeli su promijeniti mišljenje izdavačke kuće i na Boxing Day 1963., otprilike mjesec dana nakon Kennedyjeva ubistva, singl je stigao u američke trgovine.

Njegov je utjecaj bio ogroman i do prve sedmice februara bio je na vrhu američke ljestvice, na poziciji koju će zadržati sedam sedmica.

Uspjeh je značio da je više od 3000 obožavatelja i novinara bilo na aerodromu kada je bend sletio.

Za Spencera Leigha ono što je uslijedilo, a ne ono što se dogodilo prije, dovelo je do njihovog globalnog uspjeha.

"Moje je mišljenje da su ljudi koji su vrištali za Beatlesima na aerodromu bili mladi i nisu znali mnogo o politici", rekao je.

– “Za mene je prekretnica bila emisija Eda Sullivana.”

“U najboljem slučaju prolazno”

U 20:00 9. februara1964. Beatlesi su se prvi put pojavili u program koji je bio jedna od najpopularnijih američkih zabavnih emisija.

TV kanal CBS je navodno primio više od 50.000 zahtjeva za sjedala u svom studiju kapaciteta 700 uoči posjete benda, a oni koji nisu uspjeli doći do nijednog uzbuđeno su se tiskali oko televizora kod kuće.

"Više od 70 miliona ljudi gledalo je to njihovo prvo gostovanje i bili su tako dobri", rekao je Leigh.

Rekao je da je jedan od trenutaka koji je stvarno privukao veliku pažnju publike bio kada su kamere zumirale svakog člana benda, bljeskajući njihovim imenima na ekranu.

"Stavili su naslov na Johna Lennona koji kaže 'oprostite djevojke što je oženjen'", rekao je.

"Nisam siguran koliko je [bend] to cijenio."

Do augusta 1964. Beatlemanija je zavladala Amerikom

Otprilike mjesec dana nakon ta prva tri nastupa, The Beatlesi su ušli u povijest američkih ljestvica postavši prvi izvođači koji su istovremeno držali prvih pet mjesta.

Beatlemanija je sada postala globalna a sve ostalo je historija.

Za dr. Tessler, ideja da je Amerika "pala" sa smrću JFK-a i "ustala" dolaskom The Beatlesa previše je pojednostavljena.

Prema njenom mišljenju, nastupi na Ed Sullivan Showu, a ne poslijedice atentata, odveli su The Beatlese na put do pop besmrtnosti.

"Nije mi prihvatljiva ideja da The Beatlesi svoj uspjeh u SAD-u duguju tome što je JFK ubijen", rekla je.

"Njihov menadžer Brian Epstein već je bio u Americi i dogovorio nastup na Sullivanovom showu sedmicama prije nego što je Kennedy ubijen, a bila je ogromna pompa kada je bend konačno stigao u SAD."

"Amerika je možda željela odvratiti pažnju od tog osjećaja 'šta je sljedeće' nakon atentata, ali Beatlesi su postali globalna priča tako brzo da je veza s Kennedyjem u najboljem slučaju bila samo prolazna."

Dokumentarac"Beatles '64" je dostupan je  za gledanje na Disney+.

federalna.ba/BBC