Doktor pravnih nauka Filip Mirić nakon masovnih ubijstava u Srbiji: Potrebne su sistemske promjene

"Kada budemo sanirali kolektivnu tugu i bijes, izvući ćemo mnoge pouke i to da su nam potrebne sistemske promjene“, kaže za Anadoliju doktor pravnih nauka Filip Mirić komentarišući državne mjere najavljene nakon dva masovna ubijstva u Srbiji u kojima je stradalo 17 osoba, većinom djece i mladih. Ističe da o teškim krivičnim djelima treba govoriti na naučno zasnovan i stručno utemeljen način.

Nakon što je trinaestogodišnji, time krivično neodgovoran, dječak 3. maja pištoljem ubio osam učenika i čuvara u svojoj školi, a dan kasnije dvadesetjednogodišnjak u selima u okolini Mladenovca ubio 8 osoba, državne vlasti najavile su niz zakonskih izmjena. Jedna od njih je smanjenje granice za krivičnu odgovornost sa četrnaest na dvanaest godina.

Naučni saradnik na Pravnom fakultetu u Nišu, koji se bavi maloljetničkom delinkvencijom, kriminologijom i viktimologijom, kaže da bi to smanjenje morale da prate odgovarajuće mjere tretmana tokom eventualnog boravka djeteta u vaspitno-popravnom domu.

"Ako spustimo granicu na dvanaest godina, riječ će biti o mlađem maloljetniku kome je moguće izreći samo vaspitne mjere. Ukoliko tokom trajanja, recimo, najteže vaspitne mjere koja trenutno postoji u krivično-pravnom sistemu, a ona je zavodskog karaktera, odnosno upućivanje u vaspitno-popravni dom, maloljetnici ne budu podvrgnuti odgovarajućem tretmanu od strane odgovarajućih službi, tu prije svega mislim na službu za tretman i službu za obezbjeđenje, doći će do pojave kriminalne zaraze, odnosno, nažalost, za četiri ili pet godina dobićete lice koje je već punoljetno i spremno da vrši najteža krivična djela“, kaže Mirić.

Smatra da nakon ovakvih tragedija čije se razmjere ne mogu sagledati treba tražiti i predlagati rješenja. Istraživanja pokazuju da najbolji rezultat u smanjenju maloletničke delinkvencije daje skandinavski model, i to sa granicom za krivičnu odgovornost od petnaest godina, ali uz preventivni rad, vršnjačku edukaciju i učenje o vrijednostima društvenog života.

"Sada se svi bavimo liječenjem posljedica, a pitanje je šta je dovelo do takvog tragičnog događaja, do tako velikog zločina. Da bismo to otkrili, neophodno je dublje posmatranje društvenih odnosa, svih egzogenih i endogenih faktora koji su doveli do izvršenja. Kako to prevenirati? Prije svega kroz odgovarajući tretman i ono što je bitno - primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Primarna je usmjerena na to da ne dođe do krivičnog djela, sekundarna - da ne dođe do povrata i podrazumeva širi rad u zajednici, a tercijarna podrazumjeva rad sa osuđenicima, sa licima koja su već više puta osuđivana“, govori Mirić.

Smatra da bi psihološko-pedagoška služba, koja postoji u školama, trebalo da dobije timsko pojačanje.

"S obzirom da su se pojavile i ovakve situacije koje niko nije mogao da očekuje, psihološko-pedagošku službu neophodno je dopuniti stručnjacima iz oblasti specijalne pedagogije. Na Fakultetu za specijalnu rehabilitaciju i edukaciju Univerziteta u Beogradu, koji je jedini akreditovan da školuje stručnjake iz ove oblasti, postoji smjer za rad sa licima sa poremećajem ponašanja. Dakle, specijalni pedagozi mogu da prepoznaju faktore koji mogu da dovedu do kriminogeneze. I psiholozi i pedagozi imaju svoju funkciju u timu, ali potreban je neko ko će da koordinira i, kada se prepozna određena kriminogena sklonost, onda je neophodno da se djeluje preventivno. To mogu kriminolozi i specijalni pedagozi“, kaže Mirić.

Radna grupa Ministarstva pravde, po nalogu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, radi na izmjeni Krivičnog zakonika i pooštravanju kazni za nedozvoljenu proizvodnju, držanje i promet oružja.

"Važno je da u situaciji, kada imamo primjere drastičnog ispoljavanja kriminalnog ponašanja sa najtežim posljedicama, ne uđemo u stanje penalnog populizma. Ako posmatramo i Krivični zakonik i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, oni imaju za cilj, između ostalog, resocijalizaciju osuđenika. Ako nam je cilj da samo podignemo krivičnu odgovornost ili maksimum kazne za određeno djelo da bismo umirili javnost, onda kazna postaje sama sebi cilj i nikada ne može da ispuni svoju svrhu“, naglašava Mirić.

Njegovo mišljenje je da Zakonu o oružju i municiji izmjene nisu potrebne.

"Smatram da ga samo treba dosljedno primenjivati, da nisu potrebna nikakva pooštravanja. Od najboljeg zakona jedino je bolji najbolje primjenjen zakon. Postoji Zakon o oružju i municiji, ali postoji i Pravilnik o bezbjednom držanju, nošenju i čuvanju oružja i municije. Ukoliko imamo dosljednu i efikasnu primjenu, ako se svi pravni akti zaista u praksi poštuju i sprovode, onda će oružje svakako imati samo lica koja su psihofizički sposobna i za to i ovlašćena“, navodi Mirić.

Dodaje da je veoma važno baviti se i žrtvama.

"Kako sada pomoći porodicama? Koji je to vanpranvi i pravni mehanizam koji može da ublaži njihovu bol? Nažalost, šta god mi činili, žrtve neće biti vraćene, ali ono što možemo jeste efikasan rad sa ljudima koji su doživjeli takvu katastrofu. Dakle, prije svega moramo da imamo efikasan sistem psihološke i psihijatrijske pomoći ako je to potrebno. Mnogo toga treba uložiti u rad sa žrtvama, u jačanje kapacijetata da se žrtva osnaži, da i nakon takvih nenadoknadivih gubitaka vidi smisao svog postojanjani života, a smisao može biti u pomoći drugima, u radu na prevenciji da se ovakvi zločini više nikada i nigdje ne ponove“, govori Mirić.

Poslije dvije tragedije, na desetine osoba je, uglavnom na društvenim mrežama, prijetilo sličnim događajima, veličalo ih ili se fotografisalo sa oružjem. Državni sekretar MUP-a Željko Brkić rekao je za srbijanske medije da je za dva dana bilo 56 događaja koji mogu imati veze sa dva masovna ubistva i da je među njima bilo i lažnih i osnovanih prijava.

"Poseban problem koji može da se javi nakon ovakvih zločina jeste problem kopiketa, odnosno imitacije, ponavljanje zločina. To je posebno tipično u slučaju maloljetnika koji prosto vide da lica mlađa od četrnaest godina, odnosno djeca, ne odgovaraju, što može da bude stimulišući faktor pojavi različitih oblika maloljetničke delinkvencije, pa i sa najtežim posljedicama“, ističe Mirić.

Zato je, dodaje, veoma važno smanjiti društvene tenzije i ukazati na to da je riječ o socijalno, društveno i moralno neprihvatljivom ponašanju.

"Krivično pravo je posljednje sredstvo za reagovanje na kriminalitet, ali nije jedino. Instant rješenja za tako komplikovane i složene društvene probleme nije moguće naći, dakle, potrebno je vrijeme, potrebna je upornost i potreban je preventivni rad sa svima onima koji mogu da ostvare taj negativan učinak imitacije zločinca“, kaže Mirić.

Dodaje da je važno zapitati se ko su uzori omladini.

"Uzor je neko ko definiše naše ponašanje, naše težnje. Ukoliko uzore nalazimo u pozitivnim ličnostima, sa prosocijalnim ponašanjem i djelatnostima, kao što su sportisti, naučnici, istraživači, ljekari, imaćemo mnogo manji procenat, odnosno mnogo manju mogućnost da se maljoletnici poistovjete sa licima koja su na neki način sa druge strane zakona, čije je djelovanje antisocijalno i asocijalno. To će u perspektivi dovesti do smanjenja maloljetničkog kriminaliteta u cjelini“, zaključuje Mirić.

Problem masovnih ubojstava još detaljnije obrazlaže kao predavač na online seminaru "Ubistva uzvršena od strane djece – kriminološki i viktimološki pristup“ u organizaciji Asocijacija pravnika AEPA.

federalna.ba/AA