Dodikovo protivljenje priznanju Palestine: Simbol moralnog sunovrata

Kada se jednom bude napisala knjiga najvećih beščašća bh političara, Dodikova izjava kojom se protivi namjeri Francuske da prizna Palestinsku državu, čime se, u stvari, direktno protivi općeprihvaćenoj ideji o dvodržavnom uređenju kao modelu postizanja trajnog mira, a podržava nastavak ubijanja i izgladnjivanja djece i civila u pojasu Gaze, će zauzeti značajno mjesto kao primjer nečovječnosti i iracionalne mržnje prema muslimanima.

Dodik ne zna ništa, ili zna jako malo, o višemilenijskoj historiji Palestine i odnosu između palestinaca i jevreja da bi mogao donijeti smislen stav, ali zna da je u zadnjih dvadeset mjeseci ubijeno preko pedeset hiljada nedužnih palestinskih civila od čega je više od dvadeset hiljada djece, što su mu očito dovoljni argumenti, jer su žrtve muslimani, da se arogantno opredijeli i bude na pogrešnoj strani historije i moralnih i ljudskih vrijednosti.

I ne postoji niko u Evropi, osim Dodika, pa čak i među onima koji imaju dobre odnose sa Izraelom, da nije osudio masovno ubijanje djece i civila, sa jasnom porukom da ubijanje, klanje i izgladnjivanje moraju prestati.

Kao što ne postoji niko ko nije osudio suludi napad i ubijanje civila od strane Hamasa.

Dodik, kada govori o “nepostojećoj državi Palestini”ne želi da zna i da prihvati činjenicu da je Palestinu kao suverenu državu priznalo 147 od 193 države članice UN-a, što predstavlja 75 posto međunarodne zajednice.

I da Palestinu, između ostalih, priznaju i njegovi politički i društveni uzori: Rusija, Kina i Mađarska.

Ali, Dodikovim razumom vlada mržnja prema muslimanima koja nije ograničena samo na Bošnjake, ona je njegov politički habitus, osim, naravno, kada je riječ o grantovima i investicijama iz muslimanskih zemalja. U takvim situacijama, kada je u posjeti Turskoj, ili kada razgovara sa predsjednikom Azerbejdžana, ili kada KSA dodijeli milionska sredstva za projekte u bh entitetu RS, Dodik je ljubazan i manji je od makovog zrna kada većim decibelima od potrebnih pozdravlja: “Merhaba askeri”.

Ipak, u ovakvom Dodikovom protivljenju stavu Francuske, koja je, uz Sloveniju, Irsku, Norvešku, Španiju itd, jedna od desetak zemalja koje su u posljednjih godinu dana priznale Palestinu, nema ništa pametno, strateški i mudro.

Njegova izjava je produk njegovog  teškog političkog stanja i primarno predstavlja njegovo snishodljivo dodvoravanje bilo kome za koga misli da mu može pomoći da mu Amerika skine sankcije.

Ali, to se neće dogoditi, jer je riječ o osobi koja ruši mir, DMS i ustavni poredak ( ovoga bi posebno trebali biti svjesni oni iz pravosuđa koji igraju zakulisne i neprofesionalne igre sa Dodikom), i zbog toga će dometi ovakve izjave biti ništavni, jer međunarodni odnosi i međunarodna politika su na mnogo većem nivou od onoga na koji je Dodik navikao na domaćoj političkoj sceni.

Uostalom, to smo vidjeli prilikom izbacivanja Dodika sa međunarodne konferencije o borbi protiv antisemitizma u Jerusalemu.

Facebook Dr. Denis Zvizdić/federalna.ba