Đilda - od vođe navijača do heroja:

Kada se priča o heroizmu u najtežim vremenima, ime Dževad Begić Đilda odjekuje kao simbol hrabrosti koji se rodio na tribinama, a svoj epilog dobio najhumanijim činom koji čovjek može učiniti.

Na današnji dan, 11. jula, navijači FK Željezničar i sve Sarajlije sa ponosom i tugom sjećaju se jednog od najlegendarnijih vođa navijača u historiji bosanskog fudbala - Dževada Begića Đilde, koji je 1992. godine svoj život završio kao pravi heroj.

Srce Grbavice koje je kucalo za sve

Đilda nije bio samo vođa navijača - bio je duša stadiona, čovjek koji je od tribina Grbavice napravio dom za hiljade mladih Sarajlija. Njegova harizmatičnost i prirodno vođstvo učinili su ga neprikosnovenim liderom koji je znao da motiviše mase i stvori atmosferu kakva se pamti godinama.

Na utakmicama FK Željezničar, Đilda je bio taj koji je davao ton, koji je podizao navijače kada je tim gubio, onaj koji je pravio nezaboravne trenutke kada se slavilo. Njegova prisutnost na tribinama bila je garancija da će se čuti glasovi podrške bez obzira na rezultat.

Ljubav prema klubu koja je nadmašila sport

FK Željezničar je za Đildu bio mnogo više od fudbala - bio je način života, identitet, dio duše. Kroz godine provedene na Grbavici, izgradio je kulturu navijanja koja je postala prepoznatljiva širom tadašnje Jugoslavije.

Njegovi slogani, pjesme i ritual navijanja postali su dio folklora sarajevskog fudbala. Đilda je znao da napravi razliku između rivalstva i mržnje, između strasti i nasilja - bio je vođa koji je poštovao protivnike, ali nikad nije sumnjao u superiornost svog kluba.

Kad je život postao važniji od fudbala

Kada je rat stigao u Sarajevo 1992. godine, Đilda je pokazao da je njegova veličina daleko nadmašila sportske okvire. U gradu koji je bio pod opsadom, gdje je svaki dan bio borba za preživljavanje, on je nastavio biti lider - ovog puta ne na tribinama, već u borbama za opstanak svojih sugrađana.

11. jula 1992. godine, u sarajevskom naselju Pofalići, Đilda je vidio ranjenu ženu kojoj je trebala pomoć. Bez razmišljanja o vlastitoj sigurnosti, legendarni vođa navijača je potrčao u pomoć. U tom momentu, snajperski hitac je okončao život čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio drugima.

Dževad Begić Đilda posthumno je odlikovan Zlatnim ljiljanom, najvišim ratnim odlikovanjem Bosne i Hercegovine. Ovo priznanje nije dobio zbog toga što je bio navijač, već zbog toga što je bio čovjek koji je sopstveni život dao pokušavajući spasiti drugu osobu.

Njegov heroizam u poslednjim trenucima života bio je prirodan nastavak onoga što je radio godinama - staviti druge ispred sebe, voditi primjerom, biti tu kada je potrebno.

Iz Fudbalskog kluba Željezničar poručuju da je Đilda "bio i uvijek će biti simbol naše Grbavice." Ove riječi nisu samo protokolarna izjava - one opisuju realnost koja traje preko tri decenije.

Svaki put kada se na Grbavici čuje navijačka pjesma, kada se vidi zastava u bojama kluba, kada mladi navijači dođu na stadion, Đildino nasljeđe je živo. Tribine Željezničara su danas dom za nove generacije koje možda nisu imale priliku upoznati legendu, ali koje imaju priliku da žive po principima koje je on ustanovio.

Vječna inspiracija

Priča o Dževadu Begiću Đildi je priča o tome kako sport može oblikovati karakter, kako navijanje može biti škola življenja, a kako pravi liderski duh nadmašuje sve okvire. Od tribina Grbavice do trenutka kada je pokušao spasiti nepoznatu ženu, Đilda je ostao dosljedan svojim principima.

Danas, kada se navijanje često povezuje s nasiljem i ekstremizmom, priča o Đildi podsjeća na to kakav treba biti pravi sportski lider; onaj koji gradi, koji ujedinjuje, koji inspiriše na dobro.

Dževad Begić Đilda nije samo legenda FK Željezničar, on je simbol Sarajeva koje ne odustaje, čovjeka koji u najtežim trenutcima ostaje human, heroja koji je pokazao da se pravi karakter ne mjeri po tome koliko glasno možeš navijati, već po tome koliko si spreman žrtvovati za druge.

Njegove tribine možda više ne čuju njegov glas, ali njegovo nasliješe odjekuje kroz svaku generaciju koja ime "Željezničar" nosi s ponosom.

Mirza O.