David Lynch, vizionarski reditelj koji je revolucionizirao američki film i televiziju

Dok se svijet oprašta od reditelja i scenariste koji je radikalizirao američki film mračnom, nadrealističkom umjetničkom vizijom u ostvarenjima kao što su;  “Plavi baršun” , "Čovjek slon" “Mulholland Drive” ili kultnoj seriji “Twin Peaks”, vrijeme je za rekapitulaciju jedne bogate i beskompromisne karijere.

Ona je počela još tokom Lynchovog studija slikarstva u Philadelphiji, nakon čega će se talentirani mladić preseliti u Los Angeles gdje će producirati svoj prvi film, nadrealni horor Eraserhead (1977.)

Slijedili su  "Čovjek slon" (1980.) te film "Dune" iz 1984. 

Ali, ono što je David Lynch napravio sa serijalom "Twin Peaks" zapravo je istinski fenomen filmskog jezika i estetike. Ta se estetika danas istražuje na filmskim akademijama, u krugovima kritičara ili kroz beskrajne razgovore oduševljenih fanova. Oni će u percepciji kultnog ostvarenja uvijek imati dodati poneko otkriće, na drugačiji, potpuniji način obrazložiti pojedinu repliku ili samo Lynchu svojestveno "rediteljsko rješenje". 

Tokom bogate karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg reditelja te jednu u kategoriji najboljeg scenarija. 2020. godine Američka akademija filmskih umjetnosti i nauka  konačno mu je dodijelila počasnog Oscara za životno djelo.  

Spomenimo i to da je dva puta osvojio francusku nagradu Cesar za najbolji strani film, kao i Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu te počasnu nagradu za životno djelo na filmskom festivalu u Veneciji.

David Lynch režirao je ukupno deset dugometražnih filmova, a njegova ostvarenja spojila su elemente horora, noira filma, misterije i klasičnog europskog nadrealizma.

Lynch je ispleo priče, poput njegovog španskog prethodnika Luisa Bunuela, koje su se odvijale vlastitom neprobojnom logikom. U medijima je prozvan “najvažnijim rediteljem ove ere”.

Šta je tajna fasicnantnog filmskog jezika?

Dakle, nakon godina provedenih kao slikar i autor kratkih animiranih i igranih filmova, Lynch je stupio na scenu sa svojim igranim prvijencem iz 1977. "Eraserhead", užasnim, crnohumornim djelom koje je postalo uznemirujuća pojava u ponoćnim filmskim krugovima. Njegov otvoren i beskompromisan stil brzo je osvojio pažnju hollywoodskog i međunarodnog filmskog establišmenta.

Angažovao ga je produkcijski tim Mela Brooksa da napiše i režira film „The Elephant Man“, duboko dirljivu dramu o užasno deformisanom klaunu u viktorijanskoj Engleskoj koji je postao nacionalna slavna ličnost. Film je osvojio osam nominacija za Oskara, uključujući i Lynchovu prvu nominaciju za najboljeg režisera.

Postigao je manje uspjeha sa svojom adaptacijom opsežnog naučno-fantastičnog romana "Dina" Franka Herberta iz 1984. Produkcija, napravljena s budžetom od 40 miliona dolara tokom napornog trogodišnjeg snimanja, bila je kolosalan kiks na blagajnama.

Međutim, Lynch se oporavio od katastrofe s dva filma koja su definirala njegov zreli stil: "Plavi baršun" (1986.), zastrašujuća paklena vožnja kroz psihoseksualno podzemlje malog američkog grada, i seksi, nasilni film ceste "Divlji u srcu" ” (1990.), koji je nagrađen Zlatnom palmom Filmskog festivala u Cannesu.

1990. godine Lynch je revolucionarizirao američku televiziju sa serijom "Twin Peaks", koju je stvorio zajedno sa piscem Markom Frostom. Sa radnjom koja počinje istragom misterioznog ubistva srednjoškolke u jednom malom industrijskom mjestu u saveznoj državi Washington, nedeljna ABC serija bavi se uznemirujućim, do tada tabu temama koje postaju nezaobilaznim dijelom moderne televizijske naracije.

Veliki hit u prvoj sezoni, "Twin Peaks" je izgubio svoj zamah i na kraju i svoju publiku u drugoj sezoni. Ipak, serija je dala osnovu za filmski prequel "Twin Peaks: Fire Walk With Me" iz 1992. godine; 25 godina kasnije, stalna naklonost lojalnih obožavatelja serije pokrenula je limitiranu treću sezonu na Showtimeu koja je nastavila tamo gdje je druga sezona stala.

Kasnije u svojoj karijeri, u filmovima poput "Lost Highway" (1997), "Mulholland Drive" (koji mu je donio nagradu za najboljeg režisera na Cannes Film festivalu 2001. godine) i "Inland Empire" (2006), Lynch je razvio potpuno specifičan i autentičan stil koji je bio usmjeren na radnje koje su naglašavale dvostruke ličnosti, neobjašnjene transformacije i šokantne aktove nasilja. Tihi, ali neobični "The Straight Story" (1999) podsjeća na rezerviraniji emocionalni ton "The Elephant Man". Sam režiser bio je dosljedno suzdržan u objašnjavanju značenja svog rada za publiku. U knjizi intervjua "Lynch On Lynch" (2005), govorio je o enigmatičnoj suštini svog rada sa piscem Chrisom Rodleyem.

"Pa," rekao je Lynch, "zamislite da ste pronašli knjigu zagonetki, i da možete početi da ih razrješavate, ali one su stvarno komplikovane. Misterije bi postale očite i uzbudile bi vas. Svi mi nalazimo ovu knjigu zagonetki i to je jednostavno ono što se dešava. I možete ih riješiti. Problem je u tome što ih rješavate unutar sebe, i čak i kada biste nekome rekli, oni vam ne bi vjerovali ili to ne bi razumjeli na isti način na koji vi to razumijete."

Davide Lynch je rođen 20. januara 1946. u Missouli, Montana. Njegov otac bio je naučni istraživač za Ministarstvo poljoprivrede, a njegova je obitelj živjela u ravničarskim državama, pacifičkom sjeverozapadu i jugoistoku prije nego što se nastanio u Aleksandriji u Virginiji, gdje je pohađao srednju školu.

Nepromišljeni student, Lynch, najprije se  fokusirao na slikarstvo. Godinu dana je proveo na School of the Museum of Fine Arts u Bostonu, a nakon neuspjelog putovanja u Europu sa svojim prijateljem Jackom Fiskom (kasnije poznatim holivudskim produkcijskim dizajnerom), upisao je Pennsylvania Academy of Fine Arts u Philadelphiji 1965. godine.

Živeći sa svojom prvom ženom i malom kćeri Jennifer (kasnije i sama postala redateljica), Lynch se počeo baviti filmom, režirajući kratke animirane filmove “Six Men Getting Sick (Six Times)” i “The Alphabet” (1968.) .

“The Grandmother” (1970.), kombinacija animacije i žive akcije, snimljena je novcem dobijenim iz donacije novoosnovanog Američkog filmskog instituta. Godine 1971. Lynch se preselio u Los Angeles kako bi studirao snimanje filma na AFI-jevom Konzervatoriju za napredne filmske studije, sa sjedištem u bivšoj vili Doheny na Beverly Hillsu.

Početkom 1972. Lynch je počeo raditi na igranom filmu u AFI-ju. Inspiriran njegovim sumornim godinama kao gravera i umjetnika u Philadelphiji, početni scenarij od 21 stranice počeo je poprimati konkretan oblik; Lynch će kasnije reći da se ne sjeća da ga je napisao. Tokom idućih pet godina snimao je film s nekoliko suradnika koji će ostati konstanta njegove karijere, uključujući dizajnera zvuka Alana Spleta, snimatelja Fredericka Elmesa i glumca Jacka Nancea.

Sniman mukotrpno, jeftino i u hodu tokom pet godina, "Eraserhead" je 1977. godine distribuiran od strane nezavisne distribucijske kompanije Libra Films International. Zastrašujući crno-bijeli film pratio je psihološki pad svog nespretnog junaka Henryja Spencera (Nance) nakon rođenja njegovog monstruozno deformisanog djeteta.

Kritičari su bili potpuno šokirani filmom kada je premijerno prikazan na Filmexu u Los Angelesu 1977. godine, ali je stekao komercijalni život kada je Libra otvorila projekcije u ponoćnim terminima u New Yorku, San Franciscu i Los Angelesu. Lynch je često prisustvovao projekcijama u Los Angelesu, opominjući zbunjene gledaoce: "Ne pitajte o bebi."

Jedan entuzijastični gledatelj na ponoćnoj projekciji u L.A.-ovom Nuart Theatreu bio je Stuart Cornfeld, producent Brooksfilma Mela Brooksa. Poticao je Brooksa da zaposli Lyncha, a nakon što je pogledao "Eraserhead", Brooks je reditelju ponudio posao.

U svom novom projektu Lynch govori o Johnu Merricku, čija je senzacionalna životna priča već inspirisala hit dramu Bernarda Pomerancea iz 1977. godine. Filmska verzija "Čovjeka slona" bila je potpuno novi pothvat, čiji je scenarij napisao Lynch, a u njoj su glumili jako našminkani John Hurt kao osjetljivi Merrick, Anthony Hopkins kao kirurg iz Londonske bolnice koji mu je postao skrbnik i Brooksova supruga Anne Bancroft kao simpatična zvijezda West Enda.

“Čovjek slon” imao je snažan emocionalni utjecaj i postao hit na blagajnama ali i prema sudu kritičara; Lynch je nominiran za Oscara kao najbolji reditelj i za najbolji adaptirani scenarij, a ostvarenje je također nominirano za najbolji film. Ovaj uspjeh doveo je do ugovora sa Dinom Di Laurentiisom.

I tako je došla na red opsežna svemirska opera „Dune“, o galaktičkim porodičnim dinastijama koje ratuju za posjedovanje „začina“ za svemirska putovanja, iskopanog na pustinjskom planet. Planirane adaptacije Alejandra Jodorowskya i Ridleyja Scotta bile su poražene kada je Lynch preuzeo ovaj materijal.

Snimana naporno na meksičkim filmskim setovima sa ogromnim međunarodnim glumačkim sastavom, „Dune“ je imala neobičan produkcijski dizajn koji je podsjećao na Flash Gordona u kombinaciji sa Antoniom Gaudijem, nezaboravnu galeriju dementnih Lynchovih negativaca i rediteljev prepoznatljiv vizualni stil.

Film nije zadovoljio nikoga: ni publiku koja je bila navikla na bučne herojske priče poput „Ratova zvijezda“,  ni nestrpljive kritičare koji su odbacili Lynchovu iskrivljenu, zbunjujuću i teško svarenu interpretaciju Herbertovog romana, a film je bio komercijalni promašaj. Lynch je kasnije rekao Chrisu Rodleyu da je na kraju tog mučnog iskustva „bio gotovo mrtav. Gotovo mrtav!“

I ovo je trenutak kada se počinje formirati umjetnička magija o onome što danas mislimo kad kažemo “filmovi Davide Lyncha”. Za De Laurentiisa počinje snimanje filma rediteljevog zrelog stila- “Plavi baršun”. Kyle McLachlan je glumio mesijanskog junaka iz “Dine”, dječaka iz malog grada koji je uronjen u vrtlog seksualnog nasilja, ubistava i sado-mazohizma.

S moćnom glumačkom postavom koja je uključivala Isabellu Rossellini (s kojom se Lynch romantično spetljao), Lauru Dern, Deana Stockwella i, ponajviše, Dennisa Hoppera kao poremećenog negativca izvan kontrole, "Plavi baršun" polarizirao je kritičare, ali je zacementirao Lynchevu reputaciju neustrašivog i odvažnog filmskog autora. Film je bio početak njegove suradnje sa kompozitorom Angelom Badalamentijem.

Četiri godine kasnije, stil Lyncha doveden je na male ekrane sa "Twin Peaksom". U glavnoj ulozi McLachlana kao ekscentričnog agenta FBI-a Dalea Coopera, serija je rasplitala radnju s pričom o ubistvu lokalne ljepotice Laure Palmer. Bila je to odskočna daska za narativni vrtlog koji uključuje seksualne intrige, ovisnost o drogama, prostituciju, ludilo i demonsku opsjednutost. TV publika bila je “prikovana za ekran” prateći misterij kompleksno isprepleten likovima serije i perverznim, na trenutke nadnaravnim zapletima.

Prva sezona serije dobila je 14 nominacija za nagradu Emmy, uključujući pohvale Lynchu za scenarij i režiju projekta. Ali nakon dugotrajnog i razvučenog otkrivanja ubice Laure Palmer, te sve manje Lynchevog prisustva u projektu zbog produkcije novog dugometražnog filma, došlo je do pada gledanosti i nevjerovatnog završetka na kraju druge sezone.

(Izvor: ABC/Getty Images) 

Podsjećamo, legendarni serijal "Twin Peaks" je američka TV serija koja se u Americi počela prikazivati 8. aprila 1990. a  završila s emitiranjem 10. juna 1991.godine. Naravno, serijal je vidjela i naša publika, zabilježivši veliku gledanost i izvrsne kritike. Sveukupno je snimljeno 30 epizoda serije, od čega prvih 8 epizoda (uključujući i Pilot epizodu) spada u prvu sezonu, a ostalih 22 epizode sačinjavaju kompletnu drugu sezonu serije, a snimljen je i njen nastavak 2017. godine.  Kreatori "Twin Peaksa" su David Lynch i Mark Frost, a sama serija danas se smatra jednom od najkultnijih i najpoznatijih televizijskih serija ikad snimljenih.

Bila je to prava autorska serija, nešto što je do 90-ih godina prošlog stoljeća na televiziji bilo rijetko i što se u to doba pretežno događalo samo na filmu.

Zbog svoje iznimne popularnosti u početku emitiranja, serija "Twin Peaks" gotovo instantno je postala dijelom pop-kulture a mnoge reference mogu se naći u stripovima, videoigrama, filmovima i pjesmma.

Priča "Twin Peaksa" čini se poprilično jednostavnom na prvi pogled. FBI agent Dale Cooper dolazi u opskurni američki gradić Twin Peaks kako bi riješio slučaj ubistva mlade djevojke Laure Palmer čije je tijelo nađeno nasukano na plaži. Uz pomoć lokalnog šerifa Harryja Trumana i njegovih suradnika Dale Cooper pokušava pronaći ubicu, ali ubrzo shvata: nešto je trulo u gradu Twin Peaksu. Međutim, ubistvo ubrzo postaje manje bitan aspekt cjelokupne priče, a pažnju preuzima njen nadnaravni dio o alternativnim stvarnostima, opsjednutostima i kompleksnoj mitologiji Twin Peaksa.

Glavne uloge u kultnom serijalu ostvarili su; Kyle MacLachlan, Michael Onitkean, Madchen Amick, Dana Ashbrook, Richard Beymer, Lara Flynn Boyle i Joan Chen.

Saga o „Twin Peaksu“ imala je dug život. Glumica Sheryl Lee vraćena je iz mrtvih kako bi ponovo igrala Lauru Palmer u filmskoj franšizi „Twin Peaks: Fire Walk With Me“, koja je pratila sudbinsku poslednju nedjelju Palmerina života u detaljima punim užasa. A kabelska publika Showtimea ponovo  je bila zbunjena 2017. godine, kada je emitirana željno očekivana treća sezona, koja je okupila McLachlana i nekoliko članova originalne glumačke postave.

Najvažnije  nasljeđe "Twin Peaksa" možda je bio njegov utjecaj na razvoj drugih neobičnih serija. Svi nasljednici u rasponu od "Divljih palmi" do "Pravog detektiva" nosili su prepoznatljive Lyncheve stilske otiske.

Lynchov prvi dugometražni film nakon „Twin Peaksa“, „Wild at Heart“ iz 1990. godine, bio je neobična egzodus priča, zasnovana na romanu Barryja Gifforda, u kojoj Elvisom opsjednuti bivši kriminalac (Nicolas Cage) i njegova strastvena devojka (Laura Dern) bježe od ubilačkih ruku njene ljubomorne majke (majka Laury Dern, Diane Ladd). Reakcija publike bile su pomiješane zbog krvavog, seksualno iskrenog spoja „Detour“-a i „Čarobnjaka iz Oza“, ali žiri u Cannesu je bio oduševljen.

Lyncheva suradnja s Giffordom nastavila se s "Lost Highway", za koji su opet sarađivali na originalmom scenariju. Misterij ubistva tva dvojnika koji je nagovijestio "Mulholland Drive", uznemirujući, brutalno učinkovit triler u kojem glume; Bill Pullman, Balthazar Getty i Patricia Arquette kao protagonisti u ubojitoj četvorki.

Nakon što je većinu decenije proveo sa strane narativne koherentnosti, Lynch se vratio na zemlju sa filmom „The Straight Story“, prvim filmom u kojem nije učestvovao u pisanju. U neskladno distribuiranom Disney filmu, zasnovanom na stvarnoj priči, Richard Farnsworth je igrao čovjeka iz Iowe koji putuje traktorom od Lowe do Wisconsina kako bi posJetio svog ozbiljno bolesnog brata.

Iako nije postao veliki hit, film je dobro prihvaćen od strane kritičara, pokazujući da je Lynch sposoban da oživi materijal koji nije ekstravagantno bizaran. Richard Farnsworth je dobio nominaciju za Oskara za svoju ulogu; veteranski glumac i kaskader, koji je tokom produkcije filma bolovao od terminalnog raka prostate, izvršio je samoubistvo 2000. godine.

Proširena verzija pilot-epizode za novu TV seriju postala je možda najviše hvaljeni Lynchov film, koji ponovo definira njegove teme i opsesije.

„Mulholland Drive“ bio je mračno satiričan komentar o načinu na koji funkcioniše Hollywood, u priči o mladoj glumici (Naomi Watts) čiji odnos sa amnezičnom strankinjom (Laura Elena Harring) postaje priča o manipulaciji, izdaji i samoubistvu u stilu „hall of mirrors“. Lynch je bio nominovan za Oskara za najboljeg režisera 2002. godine.

Neke od istih tema pojavile su se u „Inland Empire“, Lynchovom prvom filmu snimljenom u potpunosti na digitalnom video formatu, sa Laurom Dern u glavnoj ulozi kao glumicom koja se nalazi u tipičnoj Lynchovoj psihičkoj poremećenosti. Zbog formata, koji je bio relativna rijetkost u kinima 2007. godine, trosatni film nije bio široko prikazan nakon svoje premijere na Venecijanskom filmskom festivalu 2007. godine.

Godine 2022. pojavio se kao John Ford u filmu Stevena Spielberga „The Fabelmans“, a takođe je dao glas ludom naučniku u „Robot Chicken“.

Poklonik transcendentalne meditacije od 1970-ih nadalje, osnovao je svoju Zakladu Davida Lyncha za promicanje istočnjačke prakse i angažirao zvijezde kao što su Paul McCartney, Ringo Starr i Donovan za koncerte za prikupljanje sredstava.

Pored svog rada na filmu i TV-u, Lynch je izlagao svoje slike na međunarodnim izložbama i izdavao mnoge solo i zajedničke albume muzike. Također je osam godina pisao strip „The Angriest Dog in the World“ u alternativnom nedjeljniku Los Angeles Reader. Njegovi sarkastični vremenski izvještaji emitovani su svakodnevno na L.A. rock stanici Indie 103.1 nekoliko godina i nastavili su se na društvenim mrežama.

Uprkos upornim glasinama o novim dugometražnim i TV projektima nakon što je "Twin Peaks" došao kraju 2017., Lynch se fokusirao na izradu muzičkih videa te komponovanje muzike sa suradnicima uključujući Christabell. Ponudio je svoje ime Fakultetu filmskih umjetnosti Davida Lyncha na Univerzitetu Maharishi i liniji kafe u zrnu i dizajnirao noćne klubove Silencio u Parizu i New Yorku.

U intervjuu za britanski filmski magazin “Sight and Sound”, 78-godišnji David Lynch prošle je godine otkrio da mu je dijagnosticiran emfizemom, hronična bolest pluća, uslijed “mnogih godina pušenja” zbog čega više nije mogao napuštati svoj dom kako bi režirao. No hollywoodski filmski reditelj, također je naglasio da je, uprkos dijagnozi, u “odličnom stanju” i da se “nikada neće povući u penziju”.

No bolest je pobijedila. Vijest o smrti neponovljivog i jedinstvenog reditelja Davida Lyncha, koji je preminuo u 78- godini, objavila je njegova obitelj putem Facebooka: “Svijet je sada jedno veliko prazno mjesto jer ga više nema s nama. Ali, kako bi on rekao - usredotočite se na krofnu, a ne na rupu. 

David Lynch se ženio četiri puta. Iza njega su ostale dvije kćeri i dva sina.

federalna.ba/variety.com