Dani kosidbe: Kupreškom koscu podignut spomenik

Tradicionalnom manifestacijom „Dani kosidbe“ označava se početak kosidbe, a taj značajni i nadaleko prepoznatljivi kulturni i društveni događaj i danas plijeni pozornost tisuća posjetitelja. Višestoljetna tradicija natjecanja u ručnom košenju trave koncem 2020. uvrštena je i na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a kupreškom koscu u čast podignut je i spomenik u središnjem gradskom parku.

Svake godine u prvoj polovici srpnja na Kupreškoj visoravni čuje se reski zvuk kose i miris tek pokošene trave. Natjecanjem kosaca na Strljanici označava se početak kosidbe trave, nekada najvažnijeg posla na Kupreškoj visoravni.

„Kosidba na Kupresu je opstanak i život. Prije u davninama, kad je svaki čovjek imao blago, morao je pola godine pripremati hranu za svoje blago, zato što je zima duga i hladna i kratko ljeto“, objašnjava Matko Ćurković, predsjednik Udruge Kupreški kosci.

„Poseban je osjećaj imati kulturnu nematerijalnu baštinu u državi, a u gradu, jednom malom mjestu od 5.000 stanovnika, još je nešto posebnije. A biti kosbaša - to je neopisivo. I biti ujedno u tom cijelom sustavu UNESCO-a u svijetu i pobijediti na kupreškoj Strljanici - jedan je zaista poseban događaj“, govori Stipo Šarić iz Kupresa, ovogodišnji kosibaša, pobjednik.

A kako je biti kosibaša, ovaj kosac osjetio je prvi put: „Treba obraniti čast Kupresa. Dolaze kosci sa strane, uvijek su nam dobro došli, ali volimo da pobijedi Kuprešak. Konkurencija je izrazito teška, ima malo starijih kosaca, jako su iskusni, ali, evo, srce kupreško se nije dalo“. 

I on, a i ostali iskusniji kosci kažu da za tvrdu kuprešku travu bolje kose od varcarke nema.

„Kosa kovanica je najbolja ovdje za ovaj teren. Ja ne vidim druge kose koja može kositi ovu travu zato što je kosa kovanica izdržljiva i ona ima taj naoštrelj, što kažu kosci, da može ići po 20 metara da se ne mora oštriti“, govori Mirko Kecman, trećeplasirani kosac, iz Bosanskog Petrovca.

A kovanica i kovača u nekadašnjem Varcar Vakufu sve je manje. Od nekadašnjih 36 kovača koji su proizvodili kose, ostao je samo jedan.

„To sam naslijedio od oca. Jedina radiona koja radi ove naše poznate kovanice varcarke. Još ima od braće Buhić momak koji radi u Petrovcu. Eto, nas smo dvojica jedini koji to radimo“, kaže Nermin Zonić, kovač iz Mrkonjić-Grada

Inače, u okviru ove manifestacije redovito se održavaju i natjecanja u tradicionalnim sportovima, a nakon što je ova višestoljetna tradicija uvrštena na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, Udruga „Kupreški kosci“ izradila je i na središnji trg postavila brončani spomenik kosca, vrijedan 80 tisuća maraka.

federalna.ba