ČENGIĆ ZA FR: Medijsko tržište u BiH je poprilično zasićeno i za veliki broj otpuštenih novinara bit će problem da nađu novi posao

Razgovarala Amra Ličina

U kratkom vremenskom roku svjedočili smo ukidanju ključne međunarodne podrške medijima, poput zatvaranja Glasa Amerike za Balkan, prestanka rada određenog broja zaposlenih na Radiju Slobodna Evropa, zatim gašenje Al Jazeere Balkans koja je zapošljavala više od 200 ljudi. Međutim, otpuštanja novinara u BiH i gašenje redakcija krenulo je još tokom pandemije korona virusa 2020. godine. Tada je više od 200 novinara također ostalo bez posla. Ali u medijima rade stotine profesionalaca koji formalno-pravno nisu u radnom odnosu, ali de facto jesu. Godinama rade novinarski posao, dolaze na radno mjesto, imaju ista zaduženja kao njihove zaposlene kolegice i kolege, ali nemaju ista prava. Izbjegavajući plaćanje doprinosa, poslodavci novinarke i novinare u velikom broju angažuju putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora. Primjeri iz prakse govore da u BiH takav oblik rada u nekim slučajevima traje skoro deset godina. Također, postoji nešto o čemu se šuti a to je da bez ugovora o radu, prema podacima Udruženja „BH novinari“ radi između između 40% i 50% novinara/ki. O položaju medijskih radnika u BiH za Radio Federacije govorila je novinarka i aktivistica Rubina Čengić.

Tokom prošle sedmice u samo dva dana objavljeno je da se zatvara i zatvorena je Al Jaazera Balkan. Nekako je sve došlo kao grom iz vedra neba. Radnici ove kuće ostali su bez posla, a ovo podneblje bez jednog objektivnog medija.

„Svi smo nekako iznenađeni tim gašenjem Al Jaazera i svi smo iznenađeni načinom i brzinom kako se to desilo. Sa druge strane, to je strana investicija, to je projekat od kojeg je investitor kada je ušao u BiH očekivao nešto. Da li su se ta očekivanja ispunila ili nisu, ali ono što ja vidim kao problem nakon ovoga jeste da je 250 ljudi praktično ostalo bez posla, a da zapravo je medijsko tržište poprilično zasićeno i da će za veliki broj tih ljudi biti zbilja problem da nađu novi posao. Pri tome će biti problem i za njih same kada dođu negdje drugo da se priviknu jer uslovi rada u Al Jaazeri su bili dosta bolji, ne samo u medijima nego različitim organizacijama u kojima bi oni mogli tražiti posao. I to je po mom mišljenju najveći problem. Mi sada možemo razgovarati o tome zašto je ugašena Al Jaazera, zašto je ugašena na takav način. Evo danas je objavljen sjajan tekst Senada Avdića koji podsjeća na neke ljude koji su od početka pravili petlju sa onim sa čim kalkulišu pojedini mediji u BiH. Ali to je stvarno u ovom trenutku kada govorimo o novinarskoj profesionalnoj zajednici najmanje važno. Te informacije koje se pominju treba uzeti ozbiljno, razmotriti, istražiti zbog signala o sigurnosti drugih investicija i to je druga priča. Ali ako govorimo o pravima novinara i novinarki pogotovo ovih koji su sada ostali bez posla situacija zaista jeste vrlo složena i ne znama kako ćemo izaći iz nje. Jučer sam baš govorila, negdje na društvenim mrežama pojavio se komentar gospodina Denisa Zvizdića, koji je godinama u vrhu
bosanskohercegovačke državne politike, a kojim

izražava saosjećanje sa novinarima koji su ostali bez posla i to nije način na koji političari u BiH moraju reagovati. On je davno mogao početi da razmišlja i da djeluje kroz institucije sistema vlasti da se formira neki fond pomoći novinarima i novinarkama koji ostaju bez posla jer realno odlaskom USAID-a iz BiH, dakle prvo sa koronom, tada su počela otpuštanja novinara, počele su promjene u redakcijama, počela je proizvodnja iste količine, ali mnogo manje kvalitetnih sadržaja sa mnogo manjim brojem ljudi nego je bilo prije korone. I sada smo došli do toga da sa odlaskom USAID-a da veći broj medija otpušta i evo sad je otpušteno više od 200 ljudi sa Al Jaazera.“