Braća Tihak u ratu su ostali bez roditelja, otad žive od ovčarstva

Kako u Bosni i Hercegovini živjeti, raditi i biti sretan? U našoj zemlji ništa od toga nije lako. Međutim, primjer da se i uz brojne nedaće i to može - pokazuje nam porodica Tihak iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja.

Braća Tihak za vrijeme rata ostali su bez roditelja, ali su nastavili borbu za život. Počeli su sa devet ovaca, da bi danas u stadu imali 500. Bavljenjem ovčarstvom osigurali su sebi egzistenciju. Svesrdnu pomoć imali su i od očeve majke.

„U toku rata je otac poginuo i ostalo je devet grla. I onda sam ja kao maloljetan nastavio. Od ovog se može živjeti, skromno, ima računice. Ko ima malo - malo manje ima dobitaka, ko ima više - više ima i dobitaka“, govori Nijaz Tihak.

Tržište za proizvode od ovaca je konkurentno. Povoljna cijena otkupa je nešto što ohrabruje ovog mladog, ali iskusnog ovčara za nastavak bavljenja ovim poslom. Godine rada stvorile su i nova prijateljstva sa kupcima kojih je svake godine sve više. A ljeti, dok su ovce na planini, oni se spremaju za zimu skupljajući sijeno sa čak 18 imanja zakupljenih od komšija koji su odselili iz ovog, sada već polupraznog sela.

„Mi obrađujemo ovdje skupljamo sijeno, od komšija zakup imamo... Sve uzgajamo, sijemo krompir, grah, luk“, priča Nijaz.

Nijazov bratić Alem za svoje ovce kaže da su mu drugari i da svaki slobodan trenutak provodi s njima.

„Ja poslije svojih školskih obaveza pomažem roditeljima“, kaže on.

Nijaza zabrinjava činjenica da će ovaj posao u skorije vrijeme biti prošlost, jer u selu u kojem je do prije deset godina svaka druga kuća imala ovce - danas su to samo dvije porodice: „Ovaj posao slabo ko hoće da radi, to svako izbjegava - iz poniženja mu je držati stoku. Svako konta - da je imati puno para, a ne raditi“.

Iako je ovo posao bez radnog vremena i godišnjih odmora, odlučni su da ostanu u Bosni i Hercegovini, da žive od svog rada i poručuju kako se to itekako može.

federalna.ba