BBC filmska kritika: 20 najboljih filmova u 2024.

BBC-jevi filmski kritičari Nicholas Barber i Caryn James biraju svoje favorite godine, uključujući erotski triler s obratom, intimnu papinsku dramu i povratak epa o mačevima i sandalama.

(Izvor:Alamy)

1. Immaculate/Bezgriješna

Sydney Sweeney (ujedno i producentica filma) glumi u ovom jezivom hororu o američkoj časnoj sestri početnici koja saznaje da u talijanskom samostanu nije sve onako kako se čini. “Immaculate” je lako mogao biti trash nunsploitation B-film, ali je (majka) superioran na mnogo načina, od hrabrog komentara o ponašanju muškaraca prema ženama do kinematografije koja podsjeća na renesansnu vjersku umjetnost. Međutim, ono što je najimpresivnije  u filmu jeste njegova spremnost da stvari dovede do zapanjujućih ekstrema. Ima bezbroj trenutaka kada to gledate i pomislite: "Ne... neće ići tamo... ne bi..." A onda ipak odu. (NB)

(Izvor A24 Films)

2. Civil War/Građanski rat

Reakcije na ovaj film bile su gotovo podijeljene kao i zemlja koju prikazuje. To je siguran znak da je Alex Garland pogodio pravo u srž sa svojom vizijom SAD-a u bliskoj budućnosti, koja je skliznula u građanski rat pod fašističkim predsjednikom. Kirsten Dunst je u središtu kao fotoreporterka koja, zajedno sa svojim kolegama – koje tumače Wagner Moura, Cailee Spaeny i Stephen McKinley Henderson, riskira život kako bi svjedočila i izvještavala o događanjima oko njih. Reditelj Garland tu akciju čini instinktivnom i eksplozivnom, od oružja i tenkova na ulicama Washingtona DC do nasilnih sukoba jedan na jedan u navodno mirnom selu. No, najpotresniji aspekt filma je kako precizno i uvjerljivo postavlja fikciju kao nešto što je na dlaku udaljeno od stvarnog svijeta oko nas. Neki su gledatelji prigovarali da Garland nije postavio jasniji politički sukob, ali  film je dovoljno jeziv u svojoj viziji ratom razorenog, a sasvim vjerodostojnog budućeg svijeta. (CJ)

(Izvor: A24 Films)

3. Love Lies Bleeding/Ljubav krvari

Lik Kristen Stewart ima jadan život na početku priče “Love Lies Bleeding”, kao što to često biva sa likovima koje tumači Stewart.Ona vodi zapuštenu teretanu u malom gradu, izbjegava svog oca gangstera (Ed Harris) i uzalud pokušava nagovoriti svoju sestru (Jena Malone) da raskine nasilnički brak. Ali, sve se mijenja kada na putu do takmičenja u bodybuildingu u Las Vegasu sretne šarmantnog lutalicu kojeg tumači Katy O'Brian. Iskre frcaju, a vatromet znojnog seksa, šokantnog nasilja i sveopćeg ludila nastavlja eksplodirati. Stilizirani, crno-komični lezbijski film noir Rose Glass, britanske redateljice koja je debitirala sa hvaljenim hororom Saint Maud, “Love Lies Bleeding” je najzabavniji i najmaštovitiji nezavisni kriminalistički triler otkako je snimljen Good Time (2017), koji je slučajno bio film u kojem je glumio Stewartin kolega iz Twilight serijala, Robert Pattinson. (NB)

(Izvor: Neon)

4. La Chimera

Filmovi Alice Rohrwacher , poput sjajnog, fabulističkog Sretan kao Lazzaro iz 2018. , obojeni su magičnim realizmom. La Chimera, priča smještena u Toskanu 1980-ih, među njenim je najboljima jer balansira između realizma bogate teksture i snova. Josh O'Connor glumi Arthura, Engleza koji radi s grupom lokalnih talijanskih kradljivaca grobova kako bi pronašli drevne artefakte u etruščanskim grobnicama i prodali ih na crnom tržištu. Izgledajući jadno i tužno, Arthur je potresen gubitkom svoje ljubavi, Beniamine. Kako jedan lik kaže, on traži u podzemlju "vrata u zagrobni život", a ponekad se čini da ih i pronalazi. Rohrwacher ima oko za pronalaženje ljepote u ruševinama, bilo da se radi o velikoj, oronuloj kući u kojoj živi Beniaminina majka (Isabella Rossellini), ili samom Arthuru. Radnja filma se stalno kreće, s opasnostima, zločinima i bijegovima od policije, ali film je oblikovan O'Connorovom dirljivom, nenametljivom, ali harizmatičnom izvedbom i Rohrwacherinom elegantnom vizijom, koju je sjajno snimila velika snimateljica Helene Louvart. (CJ)

(Izvor: Neon)

5. Robot Dreams/Robotski snovi

Robot Dreams je crtić kao nijedan drugi. To je špansko-francuska produkcija, a ipak je emotivna posveta  živosti New Yorka 1980-ih. Film je animiran u stilu 2D slikovnice, a opet je pun sitnih detalja. Nema nikakvog dijaloga, a ipak je začinjen duhovitošću i mudrošću. Sve je u priči o psu i robotu, a ipak je to bogato ljudsko istraživanje usamljenosti i druženja. Adaptiran prema grafičkom romanu Sare Varon i u režiji Pabla Bergera, ovaj dragulj nominiran za Oscara govori o očaravajućoj priči o dvoje prijatelja koji pronalaze srdačnu radost u međusobnom društvu – a zatim moraju odlučiti mogu li naučiti živjeti odvojeno. (NB)

(Izvor: Cohen Media Group)

6. Io Capitano/ Ja kapetan

Malo je migrantskih drama koje su tako uzbudljive, humane i napete kao ova, o opasnom putovanju 16-godišnjeg dječaka koji napušta Senegal u potrazi za boljim životom. Matteo Garrone (Gomorrah) osvojio je nagradu za najboljeg reditelja na Venecijanskom filmskom festivalu 2023. za film, a njegova neprofesionalna zvijezda, glumac Seydou Sarr, osvojio je nagradu za najboljeg mladog glumca u ulozi fiktivnog Seydoua, nježnog dječaka koji je odlučio zajedno stići do Italije sa svojim rođakom Moussom. Svaka faza putovanja dječaka predstavlja različitu opasnost. Krenuli su preko Sahare sa skupinom drugih migranata, a kada jedna žena umre, Seydou je vidi kako leti zrakom, kao da je stvarnost prevelika za prihvatiti. U Libiji je zatvoren i mučen. U završnoj fazi mora upravljati brodom punim migranata prema Italiji, što daje filmu naziv Io Capitano (Ja kapetan). Uz relativno malo riječi, Garrone i Sarr stvaraju elokventan, oštro stvaran film o jednoj osobi, čija priča odjekuje situacijom  miliona ljudi širom svijeta. (CJ)

(Izvor: Neon)

7. Perfect Days/Savršeni dani

Ne biste nužno pomislili da je neko ko je zarađivao čisteći javne toalete u životu pronašao tajnu sreće, ali  film “Savršeni dani” Wima Wendersa snažno govori u prilog toj ideji. Film njemačkog pisca i reditelja na japanskom jeziku, ova hipnotička studija karaktera prati Hirayamu (Kōji Yakusho) po Tokiju dok obavlja svoje dužnosti domara, zalijeva svoje biljke, čita romane, sluša američku rock glazbu i fotografira drveće, sve s istom tihom marljivošću i ponosom. Tu i tamo ima naznaka o tome kako se Hirayamin život promijenio i kako bi se mogao promijeniti u budućnosti, ali srž filma je ali srž filma je meditacija nalik dokumentarcu o spokoju postojanja svedenog na vlastite osnove. Također, javni WC-i su tako dobro dizajnirani da “Perfect Days” lako može pretvoriti te WC-e u turističke atrakcije. (NB)

(Izvor: Aidan Monaghan)

8. Gladiator II/Gladijator II

Ridley Scottov nastavak njegovog oskarom nagrađenog filma iz 2000. godine o mačevima i sandalama izuzetno je zabavan, od dinamične (i nedovoljno cijenjene) glavne uloge Paula Mescal-a kao Luciusa, gladijatora i tajnog nasljednika prijestolja Rimskog carstva, do nemilosrdne, zanosne akcije u Koloseumu, gdje su protivnici gladijatora morski psi, pavijani i nosorozi. Mescal je sidro filma i dopušta nam da vidimo Luciusov bijes i osjetljivost. Izvan Koloseuma, Denzel Washington pretjerano glumi tajkuna u ogrtaču s draguljima koji kupuje Luciusa i dodaje ga u svoju konjušnicu boraca, Pedro Pascal pojavljuje se kao rimski general, a Joseph Quinn i Fred Hechinger dodaju jezivu notu kao razuzdani blizanci carevi koji zauzimaju Luciusovo pravo mjesto. Šaren, prepun raskoši i divljaštva, “Gladiator II” je sve što biste poželjeli od filma za kokice, i dokaz da kada je Scott na svom vrhuncu, može stvoriti spektakl kakav niko drugi ne može. (CJ)

(Izvor: A 24)

9. Babygirl /Djevojčica

Babygirl je film u kojem Nicole Kidman tumači ulogu moćne šefice u milijarderskoj kompaniji za robotiku, a uz nju je Harris Dickinson kao arogantni mladi pripravnik. Čim ga ugleda, ona ima osjećaj da bi mogao zadovoljiti njene potrebe na načine na koje to njen voljeni muž (Antonio Banderas) ne može, i započinje vrlo rizična, provokativna  igra dominacije i pokornosti. Ovo bi lako mogla biti premisa sjajnog erotskog trilera iz 1980-ih ili 1990-ih, a Babygirl ponekad izgleda da je upravo to, sa svojim prekrasnim zvijezdama, dizajnerskom odjećom i glamuroznim okruženjem. Ali scenaristica i redateljica Halina Reijn (Bodies Bodies Bodies) ima previše simpatija za svoje likove da bi ih tretirala kao predatorske zavodnike i nesretne žrtve koje su mogle biti u takvom filmu prije nekoliko desetljeća. Umjesto toga, oni su nesavršeni pojedinci s haotičnim životima i kontradiktornim željama, što njihovu aferu čini još zanimljivijom i nepredvidljivijom. (NB)

(Izvor: Thin Man Films)

10. Hard Truths/Teške istine

Kao što to često čini, Mike Leigh nam pokazuje da film ne mora biti velik ili bučan da bi bio spektakularan. Dvadeset osam godina nakon “Tajni i laži”, redatelji se ponovno susreće s Marianne Jean-Baptiste, koja glumi Pansy, toliko depresivnu i toliko uvjerenu da je svijet protiv nje da se obračunava sa svima , od stranaca do onih koji je najviše vole. To je nevjerovatna izvedba, žestoka i ljuta, ali puna empatije i razumijevanja. Bez sentimentalnosti ili posebnog objašnjavanja lika Pansy, Leigh i Jean-Baptiste gaje ogromno suosjećanje prema ovoj ženi čija gorčina i grubo ponašanje proizlaze iz duboke nesreće koja joj je neobjašnjiva. Sporedni glumci, posebno Michele Austin kao Pansyna sestra, stvaraju obitelj zabrinutu za nju, ali zbunjenu što učiniti. Leigh još jednom dokazuje da je majstor uranjanja u stvarnost običnih života u filmu koji, unatoč svojoj neuglednoj junakinji, ponekad ima duhovitosti i uvijek je prožet toplinom. (CJ)

(Izvor: Janus Films)

11. All We Imagine as Light/Sve što zamišljamo kao svjetlo

Prvi dugometražni igrani film Payal Kapadije bio je dokumentarac koji je izašao 2021., ali je bila uglavnom nepoznata sve do ove godine, kada ju je objavljivanje njene prve drame vinulo u redove najuzbudljivijih mladih rediteljica svijeta. U filmu “All We Imagine as Light” glume Kani Kusruti, Divya Prabha i Chhaya Kadam kao tri Indijke različitih generacija koje rade u istoj bolnici u Mumbaiju i koje zajednički neku vrstu boli: jedna je udovica i uskoro će biti deložirana iz svog bračnog doma, jedna živi tisućama kilometara daleko od muža kojeg jedva poznaje, a jedna je zaljubljena u muškarca kojeg njezini roditelji nikada neće prihvatiti kao zeta. Dok žene razmišljaju o tome da li ostati u Mumbaiju ili se vratiti u svoja domaća sela, ovaj duhovni, poetski film odaje počast sanjivoj magiji noćnog lutanja užurbanim gradom. Brišući granice između fikcije i dokumentarca, toliko je intiman i evocirajući da se osjećate kao da i sami lutate gradom, rame uz rame s nekim voljenim prijateljima. (NB)

(Izvor: A24)

12. Emilia Pérez

Ne postoji ništa poput “Emilie Pérez”. Umjetnički odvažna, nevjerovatno luda i zabavna, muzička drama Jacquesa Audiarda toliko je neobična da ne bi trebala funkcionirati, ali dijelovi se uklapaju s takvom duhovitošću i kinetičkom energijom da zapravo u potpunosti funkcionira. Karla Sofía Gascón tumači ulogu meksičkog kriminalnog vođe, Manitasa, koji mijenja spol i postaje Emilia uz pomoć svoje advokatice (Zoe Saldana). Emilia se maskira u daleku rođakinju kako bi bila blizu svoje vlastite žene (Selena Gomez) i djece, te postaje filantropkinja, da bi se iskupila i potisnula kriminalni impuls. Film je pun pjevanja i plesa, s muzičkim brojevima uz scene nasilne akcije. Ipak, ispod te energične površine likovi se razvijaju i do kraja postaju dirljivi; Saldana i Gomez su izvanredne. U svijetu superjunaka i filmskih franšiza, premda neki od njih zaista odlični, ovaj  film ise izdvaja svojom originalnošću, jer Audiard uspješno spaja različite žanrove u jedan hrabar i dirljiv film. (CJ)

(Izvor: Aidan Monaghan)

13. Nosferatu

Predugo su vampiri na ekranu bili ili seksi (Prava krv, Sumrak) ili blesavi (Hotel Transylvania, Renfield), ali izvrstan remake nijemog klasika “FW Murnaua” Roberta Eggersa vraća ih natrag njihovim davnim korijenima u europskom folkloru, u isto vrijeme stavljajući moderan spin na teme izvornog romana Brama Stokera o Drakuli. Nosferatu je pomno istraženo djelo čija je radnja smještena u Njemačku u ranim 1800-ima. Bill Skarsgård glumi nemrtvog grofa Orloka – i, jednom, imamo vampira koji nije raskalašeni šarmer ili ćudljivi usamljenik, već istinski čudna i monstruozna demonska sila. Ipak, Eggersova gotička melodrama zapravo nije o grofu, koliko god on bio upečatljiv, već o Thomasu Hutteru (Nicholas Hoult) i njegovoj ženi Ellen (Lily-Rose Depp), potencijalno sretnom paru koji su ugroženi jednako od svojih nesigurnosti u vezi s klasom i seksom, koliko i od transilvanijskog vampira koji se uselio u zapuštenu dvorac na cesti. (NB)

(Izvor: Focus Features)

14. Conclave/Konklava

“Conclave” je rijedak film: uzbudljivo komercijalno ostvarenje  koje je  ujedno i puno umjetnosti, podignuto pažljivom režijom Edwarda Bergera i moćnom, suptilnom izvedbom Ralpha Fiennesa kao kardinala koji vodi izbor novog pape. Berger, čiji je film “Sve tiho na zapadnom frontu” osvojio Oscara za najbolji međunarodni film 2022. godine, daje filmu dinamiku velikog političkog trilera, prateći manipulacije kardinala, prljave trikove i pregovaranja. Kinematografija je zapanjujuća, s prekrasno ukomponiranim kadrovima punim bogatih boja kardinalskih odora i veličanstvenosti vatikanske postavke. Fiennesov kardinal Lawrence je naizgled smiren, ali vidimo kako pati dok preispituje vlastitu vjeru. Tu su i zasljepljujuće, oštrim umom oblikovane izvedbe Stanleya Tuccija, kao kandidata za najvišu poziciju, Johna Lithgowa kao visokorangiranog kardinala s aferama koje treba sakriti, i Isabelle Rossellini kao časnu sestru koja često stoji u pozadini, a na kraju bira svoj trenutak da izgovori nekoliko oštrih riječi. Kao i najbolji holivudski filmovi, “Conclave”  je pametan, sofisticiran i za gledanje izuzetno ugodan film.

(Izvor: Neon)

15. Anora

Dostojna dobitnica ovogodišnje Zlatne palme, glavne nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu, “Anora” priča divlju, vrtložnu priču o Ani (Mikey Madison), mladoj rusko-američkoj ženi koja pleše u striptiz baru na Manhattanu. U zamjenu za pozamašnu naknadu pristaje na seks s Vanjom (Mark Eydelshteyn), praznoglavim sinom ruskog oligarha, i ubrzo povjeruje da bi mogli imati zajedničku budućnost. Vanjini roditelji se ne slažu. Madison i Sean Baker, scenarist i reditelj filma, stvorili su lik s toliko energije da ona doslovno iskače s ekrana, a njezine su farsične nezgode uzbudljive i urnebesne. Ali, reditelj Baker uvijek drži stvari ukorijenjene u zemaljsku stvarnost suvremenog američkog života, baš kao što je činio u prethodnim filmovima kao što su “Tangerine” i “Projekt Florida”. Koliko god bila delirično zabavna, Anora je autentična slika ljudi koji su na rubu svojih posljednjih nekoliko dolara. (NB)

(Izvor: Neon)

16. The Seed of the Sacred Fig/Sjeme svete smokve

Zanemarite zbunjujući naslov. Ovaj iranski film jedan je od najpotentnijih i najaktualnijih filmova godine. U središtu je obitelj koja utjelovljuje politički i generacijski sukob koji potresa tu zemlju. Iman, strogi otac, istražitelj je na Islamskom revolucionarnog sudu u Teheranu, njegova žena je krotka i poslušna, a njihove dvije mlade odrasle kćeri dio su ženskog protestnog pokreta na ulicama. Reditelj Mohammad Rasoulof uključuje neke stvarne snimke protesta 2022., ali film je napeta i uzbudljva drama, a ne politički traktat. Kada Iman izgubi svoj pištolj i optuži svoju obitelj da ga je uzela, prava oštrina njegovog karaktera i dubina kćerkinog otpora prema njemu i patrijarhatu zemlje pretvaraju priču u mučan triler. Rasoulof je snimao film u tajnosti, pobjegao iz Irana i zatvorske kazne kako bi ga predstavio na Cannesu, a sada živi u egzilu u Njemačkoj. Ali ono što je na ekranu najvažnije je radnja, a to je intimna, intenzivna drama koja prikazuje brutalan utjecaj politike na pojedince. (CJ)

(Izvor: Mubi)

17. The Substance/Supstanca

Žanrovski hit rediteljice Coralie Fargeat, počinje kao uglađena i sjajna showbiz satira u istoj četvrti kao i Sunset Boulevard: njena  junakinja je bivša superzvijezda, nagrađena Oscarom (Demi Moore) za koju nepristojni producent njene TV serije (Dennis Quaid) smatra da je već ocvala i na zalasku svoje karijere. Film se zatim mijenja u nadrealnu naučno-fantastičnu dramu u duhu Dr. Jekylla i Mr. Hydea, jer bivša zvijezda plaća da je kloniraju, kako bi njena "mlađa, bolja" kopija (Margaret Qualley) mogla preuzeti seriju. A nakon toga se “Supstanca”The pretvara  u ljigavi film o čudovištu za svoje pretjerano grubo finale. Komentar o holivudskim tendencijama prema starosti i seksizmu nije baš suptilan, ali suptilnost nikako nije poenta. Fargeat dokazuje da ako imate nešto da kažete, i ako to kažete dovoljno snažno, film sa relativno malim budžetom može i dalje natjerati ljude da ga gledaju – i da se posvađaju o njemu nakon toga.

(Izvor: Apple TV+)

18. Blitz/Bljesak

Steve McQueen proširuje svoj već impresivan opseg sa ovim dirljivim filmom koji nas uvodi u živote samohrane majke i njenog sina tokom bombardovanja Londona u Drugom svjetskom ratu. Saoirse Ronan tumači Ritu, radnicu u fabrici koja živi sa svojim ocem (Paul Weller) i devetogodišnjim Georgeom (Elliott Heffernan). Iako je McQueen poznat po oštrijim filmovima, kao što su “Hunger” i “12 Years a Slave”, ovdje on besprijekorno spaja ratno okruženje s avanturom, društvenim komentarima i toplim obiteljskim osjećajem. Kad George pobjegne kako bi izbjegao slanje na sigurno mjesto u zemlji, njegovo putovanje poprima prizvuk Olivera Twista. Film se bavi rasizmom koji okružuje obitelj, uključujući način na koji je Georgeov otac, afrički imigrant, nepravedno uhapšen i deportovan. Glumci su prirodni čak i u najneobičnijim okolnostima, predvođeni Ronan koja nam od početka omogućava da vidimo Ritinu intenzivnu ljubav prema svom sinu. McQueenov briljantan filmski rad stvara silovitu atmosferu bombardovanja, ali na kraju ova dirljiva ratna priča govori o porodici u svim njenim emocijama i tugama.

(Izvor: Searchlight Pictures)

19. A Real Pain/Prava bol

Dva desetljeća nakon svoje slavne glumačke karijere, koja uključuje sve od “Zombielanda” do “Društvene mreže” i do “Sasquatch Sunset” (još jedan vrhunac 2024.), reditelj Jesse Eisenberg dokazuje da je jednako talentiran iza kamere kao i ispred nje. Njegov drugi film kao scenariste i redatelja, prati rođaka, Davida i Benjija, koji igraju Eisenberg i Kieran Culkin. David je pažljiv i oprezan, dok je Benji izrazito egoističan ekstrovert, no u pokušaju da obnove odnos koji su nekad imali kao dječaci u New Yorku, rođaci odlaze na vođeni obilazak mjesta holokausta u Poljskoj. Ono što je tako izvanredno kod “Prave boli” je to što se svojom otrežnjujućom temom bavi s poštovanjem i osjetljivošću, a ipak je prepun smijeha od početka do kraja. Ključno je to što se komedija uvijek djeluje prirodno, jer se čini da prirodno proizlazi iz ličnosti rođaka. Eisenberg je uspio snimiti iskren, proncljiv i duboko dirljiv film koji je ujedno i najsmješniji ove godine. (NB)

(Izvor: La Biennale di Venezia)

20. I'm Still Here/Još uvijek sam ovdje

Reditelj Walter Salles (“The Motorcycle Diaries”) ​​čini političku dramu osobnom u ovom elokventnom filmu, temeljenom na istinitoj priči obitelji Paiva. U Riju 1970-ih, Rubens Paiva, liberalni bivši kongresmen i aktivist koji se protivi vojnoj diktaturi u zemlji, postaje jedan od mnogih nestalih kad ga odvede policija i više nikad ne bude višen. Sljedećih godina i desetljeća njegova supruga, Eunice, i njihovo petero djece žive s posljedicama. Fernanda Torres daje izvedbu nevjerojatno skromne snage, osvajajući Euniceinu željeznu volju dok se bori da uzdržava svoju obitelj i otkrije sudbinu svog supruga. Salles nas tjera da osjetimo napetost i strah od otmice i dana nakon toga, ali malo filmova prikazuje tako jedinstven prikaz dugoročnih posljedica ovakvih tragedija na one koji su ostali. ” I'm Still Here” elegantno otkriva trajnu tugu i način na koji politički postupci i njihove reperkusije mogu zaustaviti živote u njihovim tragovima, dok ova porodica uči gledati naprijed, ne gubeći iz vida prošlost. (CJ))

Brojevi u ovom osvrtu ne predstavljaju poredak, već imaju za cilj da odvojene unose učine što jasnijim-pojasnili su BBC-jevi filmski kriritčari Nicholas Barber i Caryn James.

federalna.ba/BBC