Vida Sreta Žuljević talentom i humanitarnim radom uveseljava najmlađe

U Mostaru smo posjetili baku Vidu Sretu Žuljević, koja svoje umirovljeničke dane provodi posvećena radu s djecom. Izrađuje unikatne krpene i pletene lutke, piše prozu za najmlađe, a većinu onoga što radi - radi humanitarno.

Vidu Sretu Žuljević, mališanima poznatu i kao Baku Pričalicu, pronašli smo u njezinoj radionici, za šivaćim strojem gdje upravo šiva odjeću za neku od svojih brojnih pletenih lutki. S mnogo ljubavi izradila ih je stotine, a prvu uz pomoć svoje bake, davne 1959. godine.

„To je meni bilo jako zabavno. Zaljubila sam se još kao mala u te ručne radove“, priča nam ona.

Svoju kreativnost usmjerila je u pomoć onima koji su u stanju potrebe. Prihod od stotinu prodanih lutki godišnje ide za inkluzivni vrtić "Sunčani most", odnosno, za korisnike vrtića iz sedam socijalno ugroženih obitelji.

„Jako smo sretni što je odabrala baš ovaj multiuetnički inkluzivni vrtić. Vida je uradila preko 250 lijepih unikatnih vunenih lutaka i sav prihod od prodaje pokloni našem vrtiću“, ističe Biljana Čelan, direktorica multietničkog inkluzivnog vrtića Sunčani most.

„Meni je veliko da mogu pomoći, a ja se zabavljam, pravim lutke i to meni daje smisao“, navodi Vida.

Lutke s njezinim potpisom našle su svoj put i do humanitranih izložbi izvan Mostara. U Tuzli je, primjerice, sudjelovala na festivalu Vezeni most.

„Čudo se događa, magija na tom festivalu u Tuzli koji organizira pjesnik Šimo Ešić i suradnici“, ističe ona.

Magiju stvara i sama, u svom domu, pripremajući igrokaze za svoje male prijatelje. Dane provodi pronalazeći načine kako uveseliti najmlađe, da bi imali djetinjstvo koje se pamti  u kojem će imati mjesta za temeljne vrijednosti.

„Neka telefona, divno je da mi to imamo, ali djeca trebaju humani kontakt, kontakt s prirodom“, ističe baka Vida.

O empatiji i suosjećajnosti piše i u svojoj sad već trećoj knjizi "Bakinoj novogodišnjoj priči", u kojoj baka i njezini unuci uljepšavaju praznike svojim susjedima, siromašnoj višečlanoj obitelji.

“Nisu mogli priuštiti proslavu Nove godine kao mnoga djeca, pa su onda njih pozvali i zajedno pravili kolače, donosili darove. Kada čitaju ovo da i oni potegnu za nekim drugom, prijateljem iz vrtića i da misle o drugoj i drugačijoj djeci na način da će im uljepšati dan.“

Jer, ljubav, razumijevanje i drugarstvo uvijek su, poručuje, dobrodošli.

„Napravila sam uz to i pjesmicu koja ide kao bookmark, i kad pričam priču djeci, onda  pjevamo zajedno tu pjesmu. Ne znam pjevati, ali pozovem djecu da ona pjevaju tokom mog pričanja da upamte da je sreća dijeliti s drugima“, zaključuje baka Vida Sreta Žuljević.

federalna.ba