Ambasada Rusije se ne slaže s “Idiotom” izvedenim u Narodnom pozorištu Sarajevo
Može li kultura biti nezavisna od politike? Ko politiku u umjetnosti stvara, a čija usta ona zatvara? Ponovni povod za ta pitanja je rekacija Ambasade Rusije u BiH na predstavu Idiot, u režiji Selme Spahić i produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo. Nepotpisani autor kritike ističe da je predstava antiruska i da iznosi netačne informacije o agresiji Rusije na Ukrajinu.
Interpretacija pa adaptacija - koraci su prevođenja iz književnog u medij teatra. Motivi koji će živjeti u oba, isključiva su odluka autorskog tima. Rediteljica Selma Spahić, od brojnog filozofskog sadržaja u romanu Dostojevkog, uzela je samo ono što joj je bilo potrebno. Izneseno je to u kritici nepotpisanog autora, objavljenoj na Facebook stranici Ambasade Rusije u BiH. Najsporniji je, ističe autor, dio teksta u kojem glumac govori da su ruske oružane snage bombardovale pozorište u Mariupolju, koje je služilo kao sklonište za civile.
“Istina je da Rusija nikoga nije ubila niti bombardovala u pozorištu. Već nekoliko dana prije tragedije Rusija je upozoravala da će ukrajinski nacistički puk ‘Azov’ napraviti provokaciju i da postoji opasnost od eksplozije u pozorištu. Mi smo svuda pisali o tome. Otvorili smo humanitarne koridore da civili izađu i da se spase što prije. Izdvojili smo čak i humanitarnu pomoć. Pa, valjda ima interneta u Sarajevu? Ima i na engleskom. I to sve sa datumima”.
Upitna je, kaže, relevantnost izvora informacija iznesenih u postavci Selme Spahić. Iz Narodnog pozorišta Sarajevo odgovaraju:
“Amnesty International piše o ovom bombardovanju kao o ‘jasnom ratnom zločinu ruskih snaga’. AP News bombardovanje naziva ‘najsmrtonosnijim dosadašnjim napadom na civile do današnjeg dana’. BBC o ovom napadu izvještava kao o jasnom ‘ruskom ratnom zločinu protiv civila’. Reuters piše o bombardovanju pozorišta kao o ‘nastavku dugotrajne ruske opsade Mariupolja’. Dakle, dovoljno je nezavisnih izvora kojima autorski tim, sa rediteljicom Spahić na čelu, može potkrijepiti istinitost svojih navoda korištenih u predstavi”.
Ni Narodno pozorište Sarajevo, niti Ambasada Rusije u BiH svoje stavove, do zaključenja ovog priloga, nisu željeli braniti pred kamerama. Učinila je to teorija, podsjećajući da su romani Dostojevskog uvijek kritikovali i rusko i evropsko društvo.
“Pokazuje pojedinca kao predstavnika jedne nacionalne skupine. To je ep. Teatar i roman govori o pojedincu i njegovom odnosu prema drustvu. Nekada, kao kod Dostojevskog, puno je važnije šta pojedinac misli o društvu, a nekada, kao kod Kafke, šta društvo misli o pojedincu. Nekada se prepoznamo ponosno, a nekada postiđeno”, ističe Edin Pobrić, teoretičar književnosti.
Klasik klasikom čini njegova univerzalnost u vremenu. Adaptiranje forme i motiva je približavanje prošlosti aktuelnom trenutku i pokazivanje da je čovjek oduvijek bio čovjek. A reakcije koje dolaze sa stanovišta ideologija vjerno dokazuju da je pitanje etike i estetike nerazrješiva dilema.
federalna.ba