Akademik prof. dr Izet Rađo: Bogatstvo balansa mudrosti iskustva i odlučnosti odvažne mladosti…

Pripremila Aida Hadžiabdić

Predsjednik Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine akademik prof. dr Izet Rađo o transformacionim procesima u trećoj životnoj dobi…

"Računao sam svoje godine i otkrio da mi je ostalo manje vremena za živjeti od onoga kojeg sam već proživio.
Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša. Prve slatkiše je pojelo sa zadovoljstvom, ali kada je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti s posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.
Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti provedeno.
Nemam više vremena podnositi apsurdne ljude koji, uprkos poodmakloj dobi, još uvijek nisu odrasli.
Nemam više vremena boriti se s neostvarivim. Ne želim biti na skupovima gdje ljudi ističu svoj ego.
Ne mogu trpjeti manipulatore i oportuniste.
Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju diskreditirati sposobne da bi osvojili njihov položaj, talente i postignuća.
Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima.
Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri.
Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji.
Želim provesti život s ljudima koje krasi stvarna čovječnost.
Ljudima, koji se znaju smijati vlastitim greškama.
Ljudima koji razumiju svoje poslanje i ne izbjegavaju svoje dužnosti.
Onima koji brane ljudsko dostojanstvo i žele biti na strani istine, pravde i pravednosti.
To je ono što život čini vrijedan življenja.
Želim biti okružen ljudima koji znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi.
Ljudima kojima su teški udarci u životu pomogli da odrastu i sačuvaju nježne dodire duše.
Da, žuri mi se.
Žuri mi se živjeti tom jačinom koju samo zrelost može dati.
Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao.
Siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.
Moj cilj je doći do kraja u miru sa sobom, s mojim bližnjima i mojom savješću.
Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan…”

Mario de Andrade