12 izvođača u finalu ovogodišnjeg konkursa za nagradu "Milan Mladenović"

U finale konkursa za ovogodišnju muzičku nagradu "Milan Mladenović" ušlo je 12 izvođača a priznanje pobjedniku biće dodijeljeno 21. septembra u Makarskoj, saopštila je Zadužbina koja nosi ime nekadašnjeg legendarnog frontmena grupe "Ekatarina Velika".

Na konkurs je stiglo 158 prijava a 12 pjesama koje su ušle u finale biće objavljene na promotivnoj CD kompilaciji.

Odluku o finalistima donio je žiri koji čine: Ivan Laić i Davor Lukas iz Hrvatske, Milorad Miki Ristić i Bojana Vunturišević iz Srbije i Goran Trajskoski iz Severne Makedonije.

Pored novčane nagrade u iznosu 3.000 eura, pobjedniku konkursa će pripasti i posebna statueta.

Priznanja će tradicionalno biti dodijeljena 21. septembra na rođendan Milana Mladenovića u okviru festivala "Modro i zeleno" u Makarskoj.

Prva nagrada "Milan Mladenović" dodijeljena je 2019. godine bendu Artan Lili za pjesmu "D.E.P.R.A". 

Podsjećamo, nagrada "Milan Mladenović" dodjeljuje se muzičarima za najbolju pjesmu sa prostora bivše Jugoslavije, a ustanovljena sa ciljem da podstiče muzičko stvaralaštvo koje odlikuju vrijednosti svоjstvene Milanovoj umjetničkoj zaostavštini.

Prošle godine je obilježeno 30 godina od smrti Milana MladenovićA-pjevača, gitariste, tekstopisca i kompozitora, najpoznatijeg po radu u bendovima "Ekatarina Velika" i "Šarlo Akrobata", dobrog duha Jugoslavije koji je svojom muzikom, antiratnim projektom “Rimtutituki” i posljednjim ostavrenjem “Angel’s Breath”, ostavio trag čiji se odjeci protežu do današnjih dana.

Osim pjesama koje su ostale iza njega, tu su i brojni intervjui u kojima je govorio o muzici, društvu, a njegove riječi su i danas, tri decenije nakon njegovog odlaska itekako aktuelne.

,,Milan Mladenović bio je čovjek i umjetnik kojem  je uspjelo nešto što je, u svim sferama života, veoma rijetko: da, ne odstupajući ni najmanje od sopstvenih ljudskih i umjetničkih kriterijuma, okupi oko sebe zapanjujuće veliki broj ljudi koji su ga poštovali, vjerovali mu i voljeli ga. Nijednog od tih ljudi on ni u jednom trenutku nije iznevjerio: njegova kreativna nepotkupljivost i visoki dometi plemenite upotrebe talenta ničim ne mogu biti dovedeni u pitanje”, napisao je o Milanu Aleksandar Žikić, novinar i autor knjige ,,Mesto u mećavi – priča o Milanu Mladenoviću”.

Mladenović je dobio ulice u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani, a u Beogradu, pored ulice, dobio je plato ispred beogradskog Doma omladine u centru grada, koji nosi njegovo ime.

Umjetnik je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, u šestoj godini se s porodicom odselio u Sarajevo, a 1970. godine u Beograd. U Beogradu je završio 11. Gimnaziju u kojoj je krajem 1970-ih, zajedno sa školskim drugom Dragomirom Mihailovićem-Gagijem, osnovao svoj prvi bend "Limunovo drvo".

Godinu dana kasnije formirao je svoj prvi kultni bend "Šarlo Akrobata", zajedno s Dušanom Kojićem-Kojom i bubnjarem Ivanom Vdovićem. Najpoznatiji hitovi grupe su "Niko kao ja", "Ona se budi" i "Mali čovek".

"Šarlo akrobata" nije opstao dugo i iz njega su proistekla dva uticajna rock sastava - Mladenovićeva "Katarina II" i Kojićeva "Discplina kičme".

Tokom 1982. novom bendu su se priključili klavijaturista Margita Stefanović - Magi, a 1983. basista Bojan Pečar i bubnjar "Šarla akrobate" Ivica Vdović.

U postavi "Katarina II" grupa 1984. godine je izdala istoimeni album, poslije čega Vdović i Mihajlović odlaze iz benda. Grupa je promijenila ime u "Ekatarina Velika" i 1985. godine izdala također istoimeni album, koji dobija povoljne kritike i skreće pažnju na bend.

Album iz 1986. godine, "S vetrom uz lice", na kojem se nalazi vjerovatno najslavnija Mladenovićeva pjesma "Ti si sav moj bol", lansirala je grupu na sam vrh jugoslovenske rock scene, gdje je sa Mladenovićem kao vođom ostala sve do 1994. godine, izdajući seriju uspješnih albuma.

Zajedno sa ostalim članovima benda, Mladenović se 1985. godine pojavio u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", a sljedeće godine i u filmu Darka Bajića "Crna Marija" gdje igra glavnu ulogu i za koji je napisao kompoziciju "Bus Station".

Krajem osamdesetih napisao je muziku za jednu pozorišnu predstavu, a 1992. godine s članovima grupa "Partibrejkers" i "Električni orgazam" formirao je sastav "Rimtutituki", čija je muzička aktivnost koncentrisana na antiratnu propagandu, i sa kojim je snimio singl "Slušaj 'vamo!".

Singl je objavio Radio B92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.

U ljeto 1994. godine Mladenović je otputovao u Brazil, gdje je sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom i nekoliko brazilskih muzičara snimio album "Angel's Breath".

U augustu 1994. godine, poslije nastupa "Ekatarine Velike" na Festivalu u Budvi, Mladenović je prebačen u bolnicu gdje je ustanovljeno da ima rak pankreasa.

Milan Mladenović (36) je umro 5. novembra 1994. u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Njegovom smrću "Ekatarina Velika" je prestala da postoji.

EKV je ukupno izdao sedam studijskih albuma - "Katarina II" (1984), "Ekatarina Velika" (1985), "S' vetrom uz lice" (1986), "Ljubav" (1987), "Samo par godina za nas" (1989), "Dum dum" (1991), "Neko nas posmatra" (1993), kao i tri živa albuma.

Najpoznatije pjesme EKV-a su "Oči boje meda", "Tattoo", "Modro i zeleno", "Budi sam na ulici", "Kao da je bilo nekad", "Ti si sav moj bol", "Novac u rukama", "Zemlja", "Pored mene", "Ljubav", "7 dana", "Ljudi iz gradova", "Krug" i "Par godina za nas".

U novembru 2006. godine pjesma "Par godina za nas" je izglasana za najbolju jugoslovensku pjesmu svih vremena u anketi slušalaca radija B92.

Milan Mladenović

Mladenović je u jednom intervjuu 1992. godine rekao da je "Par godina za nas" najbolja pjesma koju je "Ekatarina Velika" napravila.

Brojni muzičari i kritičari smatraju da je "Ekatarina Velika" jedan od najznačajnijih bendova na prostoru bivše Jugoslavije i na jugoslovenskoj rock sceni uopšte.

"Borite se za svoju ličnu slobodu, ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo opravdane norme uguše, borite se za život. Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine", riječi su umjetnika kojima je zaključena monografija o Mladenoviću.

“Molim vas, da li možemo jednu minutu šutnje za one koji su poginuli u ovom ratu koji nema smisla”, govorio je Milan Mladenović 1992. godine.

Njegov antiratni krik protiv ratnohuškačke retorike koji je svojevremeno pretočio u refren “Slušaj vamo - Mir, brate, mir”, a kasnije i u pjesmu "Crv" kao zvanični odgovor grupe "Ekatarina velika" na masakr na Markalama, u Sarajevu-gradu u kojem je Milan Mladenović odrastao, zapravo je baština ljudskosti koja se ne zaboravalja.

federalna.ba/Beta